Molière u dubrovačkim rukopisima

Rasprave o bogatoj recepciji Molièrea u starom Dubrovniku omogućene su prije svega činom rukopisnog okupljanja koji se dogodio već u osamnaestom stoljeću. Bez tog okupljanja, koje je poslužilo kao temelj tiskanim izdanjima u devetnaestom, a zatim i u dvadesetom stoljeću, naše znanje o ovom fascinantnom susretu francuske i hrvatske književne i kazališne kulture imalo bi sudbinu drugih naših znanja ovisnih o proučavanju rukopisne baštine: bilo bi slučajno, nasumično i nikad usustavljeno. Tko je i zašto okupio dubrovačkog Molièrea? Tko je sastavljao rukopise koji su temelj našim izdanjima? Što se s tim rukopisima događalo i gdje su oni danas? Ovaj rad pokušava dati arhivski obaviještene, iako ponekad tek djelomične odgovore na navedena pitanja. Posebna pozornost posvećuje se životu i radu Dubrovčanina Nikole Agića, koji se prepoznaje kao pisar glavnih rukopisnih svjedoka dubrovačkih preradbi Molièrea.