Neke manje poznate trečentističke metalne rukotvorine u Veneciji i Venetu

U ovom će radu biti predstavljena dva, čak i među istraživačima slabo poznata, trečentistička zlatarska djela. Radi se o dvama kaležima datiranima u 14. stoljeće. Prvi se čuva u crkvi San Simon u mjestu Vallada Agordino u okolici Belluna, dakle u najsjevernijem dijelu pokrajine Veneto. Kalež posjeduje neka od oblikovnih svojstava koja ga povezuju s poznatom skupinom mletačkih rukotvorina razasutih od Venecije i Veneta do Dalmacije, ali i šire po Europi. Unatoč sličnostima, djela iz ove skupine ne mogu se atribuirati jednom te istom zlataru. Analiza ukupnoga corpusa upućuje na usvajanje zajedničkih motiva i na kolanje istih modela među raznim zlatarskim radionicama tog doba. Kaležom iz Vallade proširuje se ta važna skupina zlatarskih rukotvorina. Drugi kalež čuva se u crkvi Santo Stefano Protomartire u Veneciji, međutim potječe iz nedaleke crkve San Samuele. Taj primjerak iznenađujuće visoke kvalitete predstavlja unicum u kontekstu mletačkog zlatarstva. Jedini koji se s njim može izravnije usporediti je kalež iz Vízakne u Rumunjskoj, a čuva se u Narodnom muzeju u Budimpešti. Spomenute dvije rukotvorine posjeduju dovoljno zajedničkih svojstava po kojima ih se može pripisati istoj radionici, mada je kalež iz crkve San Samuele stilski i izvedbeno profinjeniji. Ipak se čini da nije proizveden u Veneciji. Neki su istraživači pretpostavili da je kalež iz Vízakne nastao u Toskani. Unatoč stanovitim srodnostima sa sijenskom produkcijom, ova pretpostavka zahtijeva ipak dodatna pojašnjenja i potvrde. Zanimljivo je između ostaloga primijetiti kako je mletački kalež naručen pro remedio animae stanovitoga Lorenza di Mattea, čiji je grb izveden na kaležu, no već je u 16. stoljeću naveden kao dio ostavštine Marca Veniera (umro 1417.) crkvi San Samuele.