KARTOZNANAC NIKOLE SAGRIJA, DUBROVAČKOG POMORCA

„Siguran sam da je onaj, tko je primoran ovom nuždom putovao tako širom svijeta i bavio se
svojim pravim poslom, ne samo zaslužio na ovome svijetu svako hvalevrijedno poštovanje, već će steći milost, a potom i vječno blaženstvo Gospodinovo. I sigurno je da će onaj koji dobro razmotri prije svega našu glavnu domovinu Dubrovnik, a potom i naš zasebni šipanski zavičaj, uvidjeti kako smo i mi i naši prethodnici odlazili i još uvijek odlazimo iz domovine ni zbog čega drugoga, osim prisiljeni nuždom. Još kao mala djeca u pelenama i u majčinoj utrobi svi mi uobičajeno počinjemo ploviti, to jest voziti se barkom s ovog otoka Šipana na druge obližnje otoke i u glavni grad Dubrovnik.
U cijelom našem životu i muškarci i žene neprekidno tako rade ploveći barkama, dijelom radi posjeta rođacima, prijateljima, kućama ili posjedima, a dijelom radi obavljanja drugih nužnih poslova. čineći to iz stalne potrebe, gotovo prirodno postajemo pomorcima ili smo barem sposobni da to možemo lako postati, što bi nam u trgovanju ili u drugim poslovima bilo daleko teže. Stoga su naši prethodnici odabrali ovo naše pomorsko umijeće i ostavili nam ga kao posebno i gotovo nasljedno. U spisima naše Presvijetle Republike može se dobro vidjeti kako ima već dvjesto godina otkako je naša obitelj u njenoj službi te je za nju vlastitim brodovima prevozila sol i žito, kao što to sada naizmjence obavljaju i svi drugi, a i ovi naši brodovi. Stoga Vas ohrabrujem i zaklinjem da i dalje ne zanemarujete svoje dužnosti, kao što ste nam već svojim primjerom pokazali. A da biste u tome mogli ustrajati s većom lakoćom i sigurnošću, potrudio sam se napisati i poslati Vam jednu knjižicu o onim stvarima za koje
sam pomislio kako Vam mogu biti korisnije i važnije, naslovljenu Umijeće kartoznanca, u kojoj se ukazuje na ono što čovjek mora općenito znati kako bi bio dobar pomorac.“
Nikola Sagri, Kartoznanac, 1570./1571.