Što je bilo, što biva i što tek može biti: uloga metapodataka u recepciji i interpretaciji izvora informacija na primjeru zapisâ za cenzuriranu građu

U radu se istražuje mogući utjecaj bibliografskih metapodataka na recepciju i interpretaciju knjižnične građe, a time i na recepciju knjižnicâ kao izvora pouzdanih informacija. Analiziraju se odabrani zapisi iz javno dostupnog kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (NSK), koji se odnose na građu koja je u 19. stoljeću i prvoj polovini 20. stoljeća prolazila kroz postupke cenzure. Rad ispituje sadrže li zapisi kontekstualne informacije koje bi uputile na taj aspekt povijesti građe, kako prisutnost ili odsutnost takvih informacija može oblikovati istraživačke uvide i što možemo zaključiti o njihovoj potencijalnoj ulozi u oblikovanju i širenju znanja. Zapisi se pritom razmatraju kao diskurzivne jedinice u okviru kritičke analize diskursa i analiziraju tehnikom simptomatskog čitanja. Analiza pokazuje da će se informacije o cenzuri, kao i ostale kontekstualne informacije, u mrežnom katalogu češće navesti uz staru i rijetku građu, a rijetko uz monografske publikacije, čiji povijesni kontekst nije prepoznat kao zanimljiva informacija, čak i kada podaci o povijesti čuvanja (custodial history) postoje na samim primjercima građe ili u starijim informacijskim pomagalima (kataložnim listićima, inventarima). Razloge za to valja tražiti u značajkama tehnološkog okruženja, ali i u sustavu profesionalnih vrijednosti koji oblikuje norme i prakse organizacije informacija/znanja. Rad stoga može biti poticaj knjižnicama da preispitaju vlastite politike i prakse organizacije informacija/znanja te njihovu ulogu u percepciji knjižnice kao pouzdanog medijatora informacija.