Putopisni elementi u Krležinim pismima

Bela, dijete drago zbirka je stotinu izabranih pisama koje su razmjenjivali Bela i Krleža između 1918. i 1981. godine. Proučavanjem Krležinih pisama može se uočiti prepletanje različitih žanrova. Predmet su analize putopisni elementi u epistolarnoj formi, stoga su se analizirala Krležina pisma te proučavala relevantna znanstvena i stručna literatura vezana za ovu temu. Krleža šalje pisma iz različitih europskih gradova te kratkim dotematizacijama prenosi svoje impresije i oblikuje zanimljive društveno-političke slike gradova u kojima boravi. Krležine imagološke konstrukcije fragmentarno su raspršene kroz brojna pisma u kojima putopisni subjekt otkriva svjetove poznatih gradova očima umjetnika. Sagleda li se zbirka u cjelini, može se zaključiti da se sastoji od mnoštva putopisnih razglednica koje je Krleža slao sa svojih brojnih putovanja tijekom većega dijela svoga života, te su kao takva svjedočanstvo ne samo oblikovanja Krleže kao umjetnika i intelektualca već i društveno-političke slike mnogih europskih kulturnih središta kroz Krležu kao putopisnoga subjekta i pripovjedača.