
Generatorska kriopoetika (na primjeru Andrićeve „Vejavice”)
Sažetak
Predmet istraživanja čine književna djela koje automatski proizvode generatori (vještačka inteligencija) za stručne, utilitarne, eksperimentalne, ludističke, zabavne, stilističke, (auto)prezentacione, demonstracione i dr. potrebe. Kriopoetika je dio poetike koja se bavi umjetničkim osmišljavanjem, prikazivanjem, strukturiranjem i izražavanjem hladnoće kao (a) motiva i komponente književnog djela, (b) prirodne pojave, somatskog i mentalnog stanja, individualne i socijalne markacije. Centralna kategorija ove discipline jeste kriolizam – sistem statičnih i dinamičnih pojava koje se odnose na hladnoću kao predmetnu datost (stanje živih i neživih predmeta), procesualnu datost (radnja, stanje, zbivanje, događanje, fabula, siže) i relacionu datost (odnose). U referatu se razmatraju književni tekstovi čiji je autor vještačka inteligencija, a osnovni motiv kriolizam. Cilj je da se na bazi konkretnog primjera (Andrićeve Vejavice) odgovori na pitanje (a) koliko je virtuelni razum u stanju da generiše kvalitetne književne tekstove, (b) koliko se i u čemu razlikuje poetika prirodnog kriolizma (onoga čiji je autor živi pisac ili pjesnik) od poetike vještačkog kriolizma (onoga čiji je autor vještačka inteligencija).
Preuzimanja
Stranice
Objavljeno
Nizovi
Licenca

Ovo djelo je licencirano pod Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 Međunarodna licenca.


