Amalarije iz Metza na dvoru Lava V.: bilješka o carskom ceremonijalu

Franački liturgičar i klerik Amalarije iz Metza (o. 775.-850.) upućen je 813. godine s dvora Karla Velikog na poslanstvo k bizantskom caru Mihajlu I. s ciljem potvrđivanja mirovnog ugovora između dvaju carstava zaključenog u Aachenu 812. godine. Uz Amalarija, na čelu poslanstva se nalazio Petar, opat Samostana Sv. Silvestra u Nonantoli. Diplomatska misija realizirana je od Uskrsa 813. do konca srpnja 814., pri čemu su franački poslanici na dvoru u Konstantinopolu proveli minimalno tri mjeseca na prijelazu iz stare u novu godinu. Za trajanja putovanja došlo je do smjene na bizantskom prijestolju (12. srpnja 813. godine Lav V. je zamijenio Mihajla I.), kao i na franačkom (smrt Karla Velikog 28. siječnja 814. godine). Poslanstvo je završeno uspješno, a dokumentirano je nizom suvremenih vrela, među kojima su najiscrpniji Amalarijevi Morski stihovi (Versus marini), spjev od 80 heksametara napisan nedugo po njegovu povratku, što podrobno opisuje tijek putovanja. Ovdje se raščlanjuje dio teksta u kojem autor prenosi susret s carem Lavom V. Armencem (813.-820.) na dvoru tijekom službene audijencije. Sintaksa i struktura teksta uspoređuje se s izvorima iste vrste iz traktata O ceremonijama (De Cerimoniis aulae Byzantinae) nastaloga sredinom 10. st. u krugu Konstantina VII. Porfirogeneta, kao i pisanim svjedočanstvima drugih inozemnih izaslanika o prijemu na bizantskom dvoru (Liutprand iz Cremone, Nasr ibn al-Azhar). Ustanovljena je istovjetnost formula izgovorenih u carevo ime (posredstvom logoteta) u svim tim prilikama; posrijedi su konvencionalni izričaji diplomatske uljudnosti, formulaično sročeni te hijerarhijski razrađeni. Zaključuje se da konverzacija franačkog poslanika s bizantskim carem nije bila spontana, već određena rigoroznim dvorskim ceremonijalom: Amalarije vjerno prenosi službeni diskurs carskog protokola propisan za prve svečane audijencije stranih izaslanika. Zaključno se upozorava na moguće posljedice ovakvoga zaključka po datiranje izvora i predložaka poglavlja I.89, I.90 i II.47 iz De Cerimoniis.