Jedan atelje ranosrednjovjekovnih klesara – prva klesarska radionica iz Ventimiglie i prostor njezina djelovanja te liturgijska oprema katedrale i njezina rekonstrukcija

U jednoj nedavnoj studiji propitivala se uloga važne grupe ranosrednjovjekovnih klesarija, rasprostranjenih uglavnom na prostoru između današnje sjeverozapadne Italije i jugoistočne Francuske. To je propitivanje rezultiralo novim tipološkim grupiranjem i novim datiranjem znatnog broja ulomaka te konačno pripisivanjem građe istoj klesarskoj radionici – djelatnoj u dvama posljednjim desetljećima 8. stoljeća. Ona je nazvana Pijemontsko-provansalskom radionicom, referirajući se tako na prostor na kojem je rasprostranjena većina ulomaka, a koji potječu i s nekih lokaliteta koji u starijoj literaturi nisu bili razmatrani. No, kao što je to uobičajeno s protokom vremena, u jednoj te istoj crkvi bili su djelatni različiti klesarski ateljei, primjerice zbog rastavljanja starih i postavljanja novih liturgijskih instalacija, ili su se pak novi elementi dodavali onima već postojećima. U tom se smislu u provedenoj analizi posebno zanimljivim pokazao slučaj katedrale Santa Maria Assunta u Ventimiglii u Liguriji, gdje su uz klesarije Pijemontsko-provansalske radionice kasnoga 8. stoljeća raspoznate još druge dvije stilsko-morfološke skupine koje valja pripisati majstorima djelatnima početkom 8., ali i početkom 9. stoljeća. Na ovome se mjestu pažnja usredotočuje na prvu od dvije navedene produkcije, dakle na „prvu klesarsku radionicu iz Ventimiglie”. Kameni ulomci, i to ne samo oni iz Ventimiglie, nego i s drugih lokaliteta u južnoj Francuskoj i sjevernoj Italiji, analiziraju se kao cjelina s novim pristupom, a dijelom i prema iskustvima i kriterijima tzv. „hrvatske škole”, pa se tako znatno oslanjaju i na postojeće studije Nikole Jakšića. U okviru ovih istraživanja primijenjena je po prvi put statistička metoda kod uočavanja srodnosti među ulomcima reljefa, a koja se i inače pokazala uspješnom kod druge vrste arheološke građe. Sve to omogućilo je da se provede temeljita analiza te da se postignu rezultati zasnovani na sigurnim temeljima koji su znatno solidniji od zastarjelih pristupâ kod kojih se više računa vodilo o morfološkim pojedinostima ili pak o dekorativnim motivima, a da se nije uzimala u obzir cjelina. Takav je pristup rezultirao prijedlozima rekonstrukcije liturgijske opreme „prve klesarske radionice iz Ventimiglie”, tj. jedne njezine oltarne ograde – pergole (s prolazom nadvišenim lukom), a vjerojatno i jednog ambona. Iako su bila ograničena na relativno male površine, arheološka istraživanja u crkvi ponudila su u najmanju ruku jedan kronološki orijentir. Naime, jedan od ulomaka koji pripada klesarijama „prve klesarske radionice iz Ventimiglie” uzidan je sekundarno u zidove jedne kripte sazidane vjerojatno tijekom 9. stoljeća (datacija koja bi vrijedila kao terminus ante quem za ukupno djelovanje te produkcije). Usporedba s klesarijama koje potječu s drugih lokaliteta u sjevernoj Italiji dopušta da se kao vrijeme njezina djelovanja predlože prva desetljeća 8. stoljeća. Istovremeno, temeljita analiza reljefâ otkrila nam je i druge lokalitete na kojima je najvjerojatnije bio djelatan isti atelje, i to ne samo u nedalekom Sanremu, nego i na lokalitetu Stenico nedaleko Tridenta (tal. Trento) u talijanskoj regiji Trentino-Južni Tirol (tal. Trentino-Alto Adige).