Mantikora i sfinga – odjeci Orijenta u depoima Ca’ d’Oro u Veneciji

U članaku se analiziraju dva mramorna ulomka koje se temeljem stilskih odlika datira približno u sredinu 12. stoljeća, a čuvaju se u depoima Galerije Giorgio Franchetti u Ca’ d’Oro u Veneciji (ML 202 i ML 233). Ulomci su ukrašeni biljnom povijušom nastanjenom dvjema fantastičnim životinjama, a raspoznaje ih se kao sfingu i mantikoru. U literarnim izvorima ta se bića često povezuju s Dobrom (sfinga) i Zlom (mantikora). Pojava tih bića potvrđuje pripadnost friza iz Ca’ d’Oro ravenatsko-mletačkom kulturnom krugu, a karakterizira ga pozivanje na pozne klasične motive obogaćene iransko-sasanidskom ikonografijom raširenom inače u figuralnoj produkciji cijeloga Sredozemlja, a posebno u Veneciji. Značenje ovih životinja, tj. bića, povezano je sa srednjovjekovnim enciklopedističkim traktatima, posebice s bestijarijima, ilustrirajući vječni sukob između Dobra i Zla prikazivan ponajprije na sakralnim građevinama, a posljedično i na privatnim kućama, i to u apotropejskoj funkciji što se razabire na brojnim mletačkim palačama.