Senj – Štela: povezanost i potrošnja antičkog grada kroz keramičke nalaze

Umreženost i razmjena dobara osnova su eko- nomije Rimskoga Carstva čiji je pokretač, uz poslovično značajne poljoprivredne aktivnosti, bila mediteranska trgovina, omogućena stvaranjem jedinstvene političke kontrole nad svim njegovim dijelovima, što je za posljedicu imalo jedinstvenu ili barem integriranu monetarnu ekonomiju, jedinstveni pravni okvir i raširenost državnih investicija u transportnu infrastrukturu (Wilson, A., Bowman, A. 2018, 2–6). Ključni doprinos razumijevanju obima antičke trgovine dolazi iz arheoloških izvora koji omogućavaju prepoznavanje roba i dobara koji su cirkulirali područjem rimske države (Tchernia, A. 2016, 79–81), sve intenzivnije od posljednjih stoljeća prije Krista pa sve do duboko u kasnu antiku (Wilson, A., Bowman, A. 2018, 5; Cirelli, E. 2017). Osim objektivnih razloga i posljedica takve umreženosti, ona je omogućila i stvaranje jedinstvenih (makar regionalnih) tržišta, ali i ukusa, uvodeći nove namirnice ili proizvode određenih regija (npr. Komar, P. 2020, 285), često na štetu lokalne proizvodnje, stvarajući tako globalizirano društvo te dodatno pogodujući razmjeni. Na koji je način istočni Jadran sudjelovao u toj trgovini, prvenstveno kao konzument, moguće je također rekonstruirati na temelju arheoloških depozita, no njihovo je stanje objavljenosti za sada prilično oskudno, što se posebno odnosi na kopnene lokalitete, dok određeni uvid pružaju oni podvodni – luke, a posebno brodolomi (za sveobuhvatne preglede vidi Jurišić, M. 2000; Pešić, M. 2019, oboje s ranijom literaturom).

Manjak podataka (što je posebno vidljivo na kartama distribucija pojedinih keramičkih vrsta) posebno je izražen za područje sjevernoga Jadrana, odnosno Kvarnera i Hrvatskog primorja – antičke sjeverne (kasnije tarsatičke) Liburnije. U tom kontekstu posebno su značajna istraživanja antičkoga kompleksa na lokalitetu Štela u Senju koja je 1995. godine proveo Gradski muzej Senj pod vodstvom Ante Glavičića. Arheološka iskopavanja na Šteli bila su zaštitnoga karaktera. Međutim, zbog nerazumijevanja investitora istraživanje nije bilo moguće provesti prema pravilima metodologije arheološkoga iskopavanja te su tadašnji radovi svedeni na dokumentiranje pojedinih struktura i prikupljanje pokretnoga materijala bez šire analize i dokumentacije konteksta. Tom prilikom prikupljena je i znatna količina pokretnoga materijala među kojim je dominantna kategorija keramička građa čija su tipo-kronološka klasifikacija, analiza i interpretacija predmet ovoga rada. Iako lokalitet nije istraživan stratigrafski, analiza keramike omogućila je njegov smještaj u tipološko-kronološki kontekst. Osim toga, ako kontekst promatramo kao značajan za antičku Seniju (što on zasigurno jest s obzirom na obim i tipološku raznolikost), podatci koje iz njega dobivamo nadilaze tipološko-kronološku interpretaciju te nam daju vrijedne informacije o trgovinskim vezama, posebice importu, koje je taj antički centar ostvarivao sa širim jadranskim, odnosno mediteranskim prostorom te s neposrednom unutrašnjošću. Naime, iz samoga Senja do sada je objavljen tek manji korpus keramičkih na- laza (Fadić, I. 1988; 1999; Starac, R. 1999). S obzirom na to da su i drugi objavljeni zatvoreni konteksti (ili konteksti s nešto većom količinom materijala) na Kvarneru rijetki, korpus sa Štele tim je vrjedniji za proučavanje keramičkih nalaza ovoga prostora, posebno ako uzmemo u obzir važnost Senije kao luke te komunikacijskoga sjecišta kopnenih i pomorskih mreža (Glavaš, V. 2010).