Prapovijesne maritimne konstrukcije Dalmacije i Kvarnera

Rekonstrukcija događaja iz razdoblja prapovijesti postavlja pred istraživače mnogo izazova. Širok je vremenski okvir unutar kojeg su naše spoznaje vrlo oskudne, dok svako novo istraživanje donosi nove elemente koji mogu upotpuniti dosadašnje zaključke. Nedostatak pisanih izvora uskraćuje nam vrijedne podatke o procesima unutar određenog prostora i vremena, dok nam, s druge strane, isti nedostatak uskraćuje postojanje određenog kontrolnog mehanizma u donošenju zaključaka. Posljedica toga je postojanje davno postavljenih hipoteza koje nikada nisu dokazane, a mi ih danas prihvaćamo kao apsolutne znanstvene činjenice.

Poticaj za ovaj rad nastao je pri sudjelovanju na istraživanju potopljenog brončanodobnog naselja Ričul, dvadesetak kilometara jugoistočno od Zadra, kada se rodila ideja da bi možda bilo moguće odrediti model po kojem se mogu odrediti strateška mjesta na kojima bi se mogli nalaziti istovjetni lokaliteti. Spomenuti pristup dao je više nego dobre rezultate s obzirom na to da je u relativno kratkom vremenu otkriveno dvadeset, dosad nepoznatih, prapovijesnih potopljenih nalazišta. Novotkriveni lokaliteti vrlo su važni za poznavanje tehnika građenja maritimnih konstrukcija, međutim, još važnije je i postojanje mogućnosti da s pomoću prostornog i vremenskog odnosa rekonstruiramo društvene, ekonomske i vojno-političke odnose među stanovnicima Jadrana u prapovijesti, a posebice u brončanom i željeznom dobu.

Nakon prvih nekoliko uspješnih podmorskih rekognosciranja, model se pokazao funkcionalnim, a sama činjenica da je moguće pronaći u potpunosti nove prapovijesne lokalitete pregledavajući strateški važne točke, naravno, uz uvjet povoljnih geomorfoloških predispozicija, rezultirala je i ovim istraživanjem.