Generalno učilište u Zadru u kontekstu programa za širenje sveučilišta u Europi u XIV. st.

U djelu se razmatra kontekst osnivanja Sveučilišta u Zadru 1396. te stručna terminologija koja je korištena za ustanove tog ranga. Naime, u literaturi i dijelu javnosti postoje nesporazumi i pogrešna tumačenja o razvoju visokog školstva u Europi u kasnom srednjem vijeku pa se ovim djelom nastoje pojasniti dvojbe u vezi ranga i funkcioniranja visokog školstva u Zadru od kraja 14. do početka 19. stoljeća.

Sastoji se od tri glavna poglavlja. Prvo je poglavlje „Srednjovjekovna sveučilišta i njihovo povijesno-pravno nazivlje“ usredotočeno na početke i razvoj prvih oblika visokoga školstva u Italiji i Francuskoj. U drugom se poglavlju "Osnutak generalnog učilišta u Zadru u okviru političkih i kulturnih gibanja u XIV. st." razmatraju povijesno-politički i kulturni odnosi Hrvatske sa susjednom Italijom, što je upravo 1396. godine kulminiralo osnivanjem prvoga učilišta na hrvatskome prostoru: generalnog učilišta u Zadru. U trećem poglavlju naslovljenom "Narav i ustroj generalnog učilišta u Zadru" koji je imao dva fakulteta (filozofski i teološki) autor razmatra sastav zajednice profesora i studenata sa vlastitim udrugama.

Ovaj je rukopis kruna višegodišnjega marljivoga istraživačkoga rada uglednoga i iskusnoga stručnjaka za povijest Dominikanskoga reda među Hrvatima, koji uživa veliki ugled i među europskim (osobito talijanskim) povjesničarima. Treba naglasiti kako u ovom rukopisu imamo cjeloviti tekst koji omogućava bolje razumijevanje najranije povijesti školstva u Zadru i srednjoj Dalmaciji, a koji će zasigurno potaknuti daljnja istraživanja naizgled uske teme, koja zaslužuje veću prisutnost, jednako u uskom krugu stručnjaka (povijest, pedagogija) kao i široj zajednici koju zanimaju društveno-kulturne, crkvene, intelektualne, baštinske i identitetske teme.