Molièreov Škrtac u Zajecovim postdramskim škarama

U radu se analiziraju stilsko-semantički pomaci unutar čitanja i postavljanja Molièreova Škrtca premijerno izvedena u siječnju 2021. u Satiričkom kazalištu Kerempuh u režiji Dore Ruždjak Podolski i preradbi Tomislava Zajeca. Ujedno se preispituje Molièreova prisutnost u hrvatskom kazalištu tijekom posljednjeg desetljeća, koje je sve rjeđe imuno na slobodnija dopisivanja predloška. Zajecovo čitanje, obilježeno pandemijskim okolnostima sužena gledališta, na više registara postojećem zapletu dodaje šlagere, političke citate, fraze iz književnog i dramskog života, humorne dosjetke, ali i ironizira sretne rasplete. Pritom je najuočljivija promjena konceptualne naravi (Anselme postaje sam Molière) koja brižnost obiteljskog gnijezda svodi na unutarkazališnu referencijalnost. Time se otvara prostor preslagivanju stvaralačke autonomije koja će zadržati kostur, ali ipak i potpuno izmicati izvorniku.