Dječja percepcija igre na otvorenom u ustanovama ranog i predškolskog odgoja: mozaik-pristup

Ovo istraživanje imalo je dva cilja. Prvi je cilj bio utvrditi može li se dvorište objekta predškolske ustanove promatrati na temelju teorije o „posebnim mjestima“ za igru autorice Greene (2013). Drugi cilj bio je utvrditi kako će ispitanici reagirati na ponuđeni prirodni i pedagoški neoblikovani materijal te formiranje kolekcija predmeta s određenim svojstvima. Kako bi se odgovorilo na prvo istraživačko pitanje, primijenjen je mozaikpristup: participativna metoda putem koje djeca mogu izraziti svoje viđenje prostora dječjeg vrtića i njegova korištenja. Kako bi se dobio odgovor na drugo istraživačko pitanje, primijenjena je metoda promatranja. Iz rezultata dobivenih na prigodnom uzorku jedne odgojne skupine vidljivo je da djeci različita mjesta na dvorištu imaju različite uloge: ljuljačke služe za ljuljanje, okno je prozora u kućici tobogana krevetić, klupice služe za sjedenje, tobogan je mjesto za spuštanje i skrivanje, a pješčanici, zemlja i trava mjesta za igru i kopanje. Drveće je u životu djece te odgojne skupine imalo veliku važnost kao mjesto za istraživanje i igru s kukcima (bubama), skakanje i skrivanje. Ponuđena kolekcija predmeta obogatila je dječju igru na dvorištu dječjeg vrtića. Istraživanje može poslužiti kao primjer odgojiteljima koji prvi put u odgojnoj skupini provode mozaikpristup jer žele doznati više o dječjoj percepciji vanjskog i unutarnjeg prostora vrtića ili onim odgojiteljima koji dječju igru žele obogatiti kolekcijama predmeta.