Generatorska kriopoetika (na primjeru Andrićeve „Vejavice”)

Predmet istraživanja čine književna djela koje automatski proizvode generatori (vještačka inteligencija) za stručne, utilitarne, eksperimentalne, ludističke, zabavne, stilističke, (auto)prezentacione, demonstracione i dr. potrebe. Kriopoetika je dio poetike koja se bavi umjetničkim osmišljavanjem, prikazivanjem, strukturiranjem i izražavanjem hladnoće kao (a) motiva i komponente književnog djela, (b) prirodne pojave, somatskog i mentalnog stanja, individualne i socijalne markacije. Centralna kategorija ove discipline jeste kriolizam – sistem statičnih i dinamičnih pojava koje se odnose na hladnoću kao predmetnu datost (stanje živih i neživih predmeta), procesualnu datost (radnja, stanje, zbivanje, događanje, fabula, siže) i relacionu datost (odnose). U referatu se razmatraju književni tekstovi čiji je autor vještačka inteligencija, a osnovni motiv kriolizam. Cilj je da se na bazi konkretnog primjera (Andrićeve Vejavice) odgovori na pitanje (a) koliko je virtuelni razum u stanju da generiše kvalitetne književne tekstove, (b) koliko se i u čemu razlikuje poetika prirodnog kriolizma (onoga čiji je autor živi pisac ili pjesnik) od poetike vještačkog kriolizma (onoga čiji je autor vještačka inteligencija).