Od Pule do Ravene: : djelo biskupa Maksimijana (6. st.) između politike, religije i umjetnosti

Rođen u Puli gdje je bio đakon mjesne crkve, a posvećen od pape Vigilija (14. listopada 546.) za biskupa u Patrasu (na Peloponezu u Grčkoj), uskoro je voljom cara Justinijana poslan u Ravenu i prvi uzdignut u rang nadbiskupa (archiepiscopus). Bio je najznačajniji vjerski i politički leader justinijanskoga doba te njegovu djelovanju duguje cjelokupni kulturni i umjetnički koinè ukupnoga jadranskog prostora koji je istraživao i Nikola Jakšić u svojim različitim studijama. Consecrator svih crkava justinijanskog perioda u Raveni (San Michele in Africisco, San Vitale, Sant’Apollinare in Classe), na poznatom mozaičkom tapetu u crkvi San Vitale prikazan uz bok Justinijanu, gdje njegov naočit lik i danas privlači pozornost gledatelja, postaje jednom od najmoćnijih poluga imperijalne politike. Zahvaljujući njegovoj diplomatskoj spretnosti Ravena postaje ključnim punktom vjersko-političkog djelovanja s ciljem učvršćivanja bizantske vlasti u Italiji. Postizano je to uzajamnom primjenom raznih postupaka: ponajprije zakonodavnom djelatnošću, a posebice obnovom ortodoksije (do tada) znatno ugrožene arijanskom herezom, dominirajućom u vrijeme vladavine Gota. Kako bi to postigao, morao se prikloniti i umjetničkoj djelatnosti, osnivajući crkve urešene raskošnim mozaicima, karakteriziranima ikonografskim programima koji naglašeno ispoljavahu vjerske i političke sadržaje, usklađujući se time s konceptom po kojem je umjetnost – instrumentum regni, propagirana od Justinijana. Taj je umjetnički zanos proširio i na svoju rodnu Istru, gdje su njegove narudžbe povezane uz bazilike Santa Maria Formosa i Sant’Andrea u Puli. Kao plod jedinstvenoga političkog programa i sukladnih umjetničkih nastojanja prepoznajemo ponajprije mozaike bazilike Eufrazijane u Poreču, a posvjedočen je i kod nekih drugih arheoloških i umjetničkih spomenika Dalmacije. Konačno, uz samoga Maksimijana povezuje se i slavna bjelokosna katedra (sredina 6. st.) koja se danas čuva u Nadbiskupskom muzeju u Raveni, a koju možemo smatrati jednim od najvećih umjetničkih djela (rane) bizantske umjetnosti.