Dalmatinske bazilike s kupolom (10.-11. stoljeće): njihova uloga u širenju bizantskog arhitektonskog tipa na Zapadu

Već je ranije skrenuta pažnja na činjenicu da neke katalonske i sjevernotalijanske crkve s kupolom sagrađene oko 1000. godine duguju svoja oblikovna rješenja ranijim bizantskim uzorima. Istovremeno se ne zanemaruje važnost bizantskog utjecaja i na nekoliko dalmatinskih crkava. Ovim se člankom vraćam toj problematici, usmjeravajući svoj interes na neke druge uzore, one iz Južne Italije i Grčke, a zatim posvećujem pažnju ključnim dalmatinskim spomenicima 10. i 11. stoljeća (tj. samim početcima regionalnoga širenja), posebice naglašavajući njihove varijante; osim toga vodi se računa i o – brojem ograničenom, ali ipak uočljivom – protoromaničkom karakteru nekih od tih građevina. Ipak, upravo je povijesnim okolnostima u Južnoj Italiji i u Dalmaciji najlakše pojasniti prevladavajuće veze s bizantskim spomenicima. Konačno, vodeći računa o tome da su najstarije dalmatinske potvrde starije od onoga što se kasnije dogodilo ponajprije u Kataloniji, zaključuje se da su možda upravo dalmatinska rješenja odigrala odlučujuću ulogu u širenju toga arhitektonskog tipa od istočnoga u smjeru zapadnog Mediterana.