Radovi milanskih srebrara Tommasa Panizze i Francesca Ceppija u riznici zadarske katedrale

U radu se na temelju utisnutih teritorijalnih, autorskih i žigova za čistoću srebra analiziraju liturgijski predmeti iz milanskih radionica koji se čuvaju u riznici zadarske katedrale. Tijekom 19. stoljeća Milano je bio značajan centar umjetničke obrade srebra u kojem su djelovale mnogobrojne dobro organizirane radionice i cijenjeni majstori srebrari. Jedan od njih, Tommaso Panizza, ubraja se među najznačajnije milanske srebrare toga razdoblja. U riznici zadarske katedrale čuvaju se četiri njegova djela: kalež, svijećnjak te pribor za pranje ruku koji se sastoji od vrča i umivaonika. Sva četiri predmeta označena su sljedećim žigovima: autorskim žigom Tommasa Panizze s likom koze koja doji kozlića u profilu i inicijalima »TP« pod njim u kružnom okviru, teritorijalnim žigom Milana u obliku pluga i žigom za čistoću srebra Globo con lo Zodiaco e i sette trioni s brojem 2, u formi sedmerokuta. Na čaši kaleža i na tanjuriću svijećnjaka udaren je i žig u obliku nakovnja. Na vanjskom rubu podnožja kaleža ugraviran je natpis: »EX DONO CAN. VINCENTII IVCEVICH PAROCHI S. ANASTASIAE ANNO MDCCCLXIV« koji svjedoči da je kalež 1864. godine darovao kanonik i katedralni župnik Vinko Ivčević. U riznici se čuva i kalež također vrlo cijenjenog milanskog srebrara Francesca Ceppija. S donje strane podnožja kaleža pričvršćena je pločica s ugraviranim natpisom u kojem se bilježi godina i darovatelj kaleža, kanonik zadarskog kaptola i tezorijer Ivan Mandić: »Ioan. Mandich Iadren. Can. Thesaurarius donauit a MDCCCLX«. Na čaši kaleža udaren je žig u obliku nakovnja, a s donje strane podnožja otisnuti su: autorski žig Francesca Ceppija koji u kružnom okviru ima lik koze koja korača prikazana u lijevom profilu uz koju su dodani inicijali »FC«, teritorijalni žig Milana u obliku pluga i žig za čistoću srebra Globo con lo Zodiaco e i sette trioni s brojem 2, u formi sedmerokuta. Znatna zastupljenost predmeta iz milanskih radionica u sakralnim zbirkama na širem zadarskom prostoru ukazuje na dobre kulturne veze tih dvaju gradova tijekom 19. stoljeća te na upućenost domaćih naručitelja u rad i kvalitetu milanskih srebrara. Istovremeno ti predmeti svjedoče i o stalnim potrebama i nastojanjima da se crkveni inventari obnavljaju i osuvremenjuju novom liturgijskom srebrninom.