Intervju za dijagnostiku poremećaja: u djetinjstvu i adolescenciji

Intervju za dijagnostiku poremećaja u djetinjstvu i adolescenciji – IDP je polustrukturirani intervju napravljen za prikupljanje anamnestičkih podataka i procjenjivanje trenutačnih i prošlih epizoda psihopatologije u djece i adolescenata prema kriterijima DSM-V klasifikacije. Za provođenje ovog intervjua potrebno je znanje iz područja razvojne psihopatologije i psihodijagnostike te poznavanje dijagnostičkih klasifikacijskih sustava. Priručnik je nastao u sklopu vježbi iz kolegija Uvod u kliničku psihologiju, Praktikum iz psihodijagnostike Razvojna psihopatologija na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru. U izradi priručnika sudjelovali su studenti koji su u sklopu svojih seminarskih obveza prevodili tekstove te pomagali u tehničkoj obradi teksta. Kao temeljni okvir za izradu ovog priručnika poslužio je dijagnostički intervju Kiddie-Sads-Present and Lifetime Version (K-SADS-PL) autora Kaufmana i sur. (1996) iz kojeg je prevedena većina pitanja vezana za dijagnostiku poremećaja. Intervju je dostupan na stranici: http://www.psychiatry.pitt.edu/sites/default/ files/Documents/assessments/ksads-pl.pdf
Priručnik je namijenjen studentima psihologije, a cilj mu je omogućiti bolje razumijevanje psihičkih poremećaja u djetinjstvu i adolescenciji i upoznati studente s osnovnim koracima u provođenju dijagnostičkog intervjua s djecom i njihovim roditeljima.
Priručnik se sastoji od tri dijela: anamnestičkog intervjua, dijagnostičkog intervjua (koji je najopsežniji i ključni dio priručnika) i dodatka u kojem je popis nekih skala i upitnika za procjenu simptoma psihopatologije te popis relevantne literature.
Prvi dio, anamnestički intervju, započinje pitanjima o osnovnim podatcima o djetetu koji se prikupljaju iz razgovora s roditeljima ili djetetovim skrbnicima. Ove informacije mogu pomoći intervjueru u upoznavanju djetetovih životnih okolnosti. Potrebno je prikupiti anamnestičke podatke o zdravlju i razvoju djeteta jer ove informacije mogu biti od pomoći prilikom stvaranja diferencijalnih dijagnoza.
Drugi dio, dijagnostički intervju, sadrži pitanja o simptomima 16 psihičkih poremećaja s kojima se psiholozi najčešće susreću u radu s djecom i adolescentima. U ovom priručniku nisu navedeni svi poremećaji iz DSM-V niti su za svaki poremećaj navođeni svi kriteriji iz DSM-V. Pretpostavlja se da će osoba koja provodi intervju imati potrebna znanja iz razvojne psihopatologije, kao i da će biti upoznata s dijagnostičkim klasifikacijskim sustavom. Za potrebe ovog priručnika navode se samo neki kriteriji kao podsjetnik za postavljanje pitanja. Nadalje, pitanja u priručniku formulirana su tako da slijede opise kliničkih slika, s isticanjem kliničke značajnosti u ispoljavanju određenih skupina simptoma. Sastavni dio su i skale procjene.
Na kraju priručnika naveden je popis nekih skala i upitnika za procjenu simptoma psihopatologije, a koje se mogu koristiti kao značajan izvor informacija za područja koja se propituju intervjuom. Također, u popisu literature mogu se naći relevantne informacije za područje razvojne psihopatologije koja se preporuča studentima.