Mjerenje učinkovitosti pedagoških strategija u okviru odgoja i obrazovanja za okoliš i održivi razvoj
DOI:
https://doi.org/10.15291/ai.1205Ključne riječi:
ekologija, ekološko ponašanje, metode odgojnog rada, stavovi, škola, učeniciSažetak
Ljudi se prema planetu Zemlji ponašaju kao prema ogromnoj kanti za smeće, upozorio je poznati znanstvenik i ekolog Gilbert (1990). Doista, zemlja, zrak i voda do te su mjere zagađeni da je opstanak ljudi na nekim dijelovima našeg planeta već danas upitan. U usporedbi s ovim ekološkim problemima recikliranje i odlaganje papira može se činiti kao mnogo manje ozbiljna stvar, naglašava Deneshevary sa suradnicima (1998). Jasno je da će mrlja nafte ili otrovni otpad u potoku prouzročiti mnogo više štete nego papirnate vrećice za hranu nemarno bačene u vodu. U ovom radu pokušavamo sagledati problem s drugog kuta, uvjereni da upravo to nemarno bacanje papira i otpadaka može u budućnosti biti uzrok mnogo ozbiljnijim oblicima neprilagođenog ekološkog ponašanja ljudi. Sa stajališta odgoja i obrazovanja za okoliš i održivi razvoj držimo najznačajnijim razviti stavove kod učenika, odnosno općenito i dugoročno promišljanje o ekologiji. To je i osnovni cilj ovoga rada: utvrditi učinkovitost pedagoških strategija koje daju produžene odgojne efekte, odnosno polučuju trajno ekološko ponašanje učenika. U svrhu realizacije postavljenog cilja usporedili smo učinke nagrade kao konsekventne strategije ponašanja učenika s učinkom sukcesivno primijenjenih odgojno-obrazovnih postupaka: informacije (edukacije), povratne informacije i kreativnih radionica. Rezultati su pokazali da nagrada ima najznačajniju ulogu u promjeni ponašanja učenika, ali samo za vrijeme nagrađivanja. Trajnost ponašanja, odnosno produženi efekt željenog ponašanja pokazao se znatno izraženiji u primjeni postupaka pružanja informacija, povratnih informacija i samostalnog rada učenika u kreativnim radionicama. Dobiveni nalazi potvrđuju našu pretpostavku da se samo sustavnom izgradnjom ekološke svijesti i stavova učenika može očekivati njihovo produženo željeno ekološko ponašanje, što je veoma značajno za budući i održivi razvoj naše zajednice, s obzirom na to da se svakodnevno sve više suočavamo s mnogo ozbiljnijim ekološkim problemima.
Reference
Barg, J. A., Chaiken, S., Raymond, P., Hymes, C. (1996) The automatic evaluation effect: Unconditional automatic attitude activation with a pronunciation task, Journal of Experimental Social Psychology, 32, str. 104 – 128.
Berger, I. E. (1997) The demographics of recycling and the structure of environmental behavior, Environment and Behavior, 29 (4), str. 515-531.
Bratt, C. (1999) The impact of norms and assumed consequences on recycling behavior, Environment and Behavior, 31 (5), str. 630-653.
Cifrić, I. ( 1993) Ekološka edukacija i moderno društvo, Socijalna ekologija, (2), str. 235- 247.
Cheung, S. F., Chan, D. K. S., Wong, Z. S. Y. (1999) Reexamining the theory of planned behavior in understanding wastepaper recycling,
Environment and Behavior, 31(5), str. 587-612.
Daneshevary, N., Daneshevary, R., Schawer, R.K. (1998) Solid-waste recycling behavior and support for curbside textile recycling, Environment and Behavior, 30 (2), str. 144-161.
De Houwer, J., Hermans, D., Eelen, P. (1996) Affective and identity priming with episodically associated stimuli, Journal of Personality and Social Psychology, 37, str. 2221–2239.
De Houwer, J., Baeyens, F., Eelen, P. (1994) Verbal evaluative conditioning with undetected U.S. presentations, Behavioral Research and Therapy, 32, str. 629 –633.
De Leon, I.G., fuqua, R.W. (1995) The effects of public commitment and group feedback on curbside recycling, Environment and behavior, Vol. 27 (2), str. 233-250.
De Young, R. (1993) Changing Behavior and Making It Stick, Environment and Behavior, 25 (4), str. 485-505.
Fazio, R. H. (2000) Accessible attitudes as tools for object appraisal: Their costs and benefits, u: Maio, G. i Olson, J. (ur.) Why we avaluate: Functions od atitudes (str. 1-36), Mahwah, Nj: Erlbaum.
Gamba, R. J. i Oskamp, S. (1994) Factors Influencing Community Residentes' participation in commingled curbside recycling programs, Environment and Behavior, 26 (5), str. 587-612.
Geller, E. S., Winett, R. A., Everett, P. B. (1982) Preserving the Environment: New Strategies for Behavior Change, New York: Pergamon Press.
Gilbert, B. (1990) Thinking lightly aboutothers: Automatic components of the social inferenceprocess, u: Uleman, J. i Berger, J. A. (ur.) New York: Gilford Press, str. 189-211.
Howenstine, E. (1993) Market segmentation for recycling, Environment and Behavior, 25 (1), str. 86-102.
Porter, B. E., Leeming, F. C., Dwyer, W. O. (1995) Solid Waste Recovery: A Rewiew of Behavioral Programs to Increase Recycling, Journal Environment and Behavior, 27(2), str. 122-152.
Thorgesen, J. (1996) Recycling and morality. A critical review of the literature, Environment and Behavior, 28 (4), str. 536-562.
Uzelac, V. (1996) Programi (sadržaji) izobrazbe nastavnika za okoliš, Socijalna ekologija, 6 (1997), str. 23-26.
Uzelac, V. (1998) Interesi učenika osnovne škole za ekološke aktivnosti, Školski vjesnik, 1, str. 3-13.
Uzelac, V. (2003) Ekologija – korak bliže djetetu, u: Peko, A. (ur.) Dijete i djetinjstvo: teorija i praksa predškolskog odgoja, Osijek: Visoka učiteljska škola, str. 409.
