Samoprocjena znanja budućih odgojitelja i učitelja o socijalno-emocionalnim kompetencijama djece rane, predškolske i mlađe školske dobi

Sažetak

Iako je ulaganje u kognitivni aspekt razvoja djeteta od iznimne važnosti (škola, dodatne edukativne aktivnosti itd.), dosadašnje istraživačke spoznaje i praksa upućuju na to da životni uspjeh djeteta u značajnoj mjeri ovisi o području socijalno-emocionalnog razvoja. Vještine socijalno- emocionalnog razvoja preduvjet su za razvoj socijalno-emocionalnih kompetencija koje se, prema CASEL konceptualizaciji (engl. Collaborative for Academic, Social and Emotional Learning), odnose na skupinu sposobnosti, vještina i znanja koje su ključne za započinjanje i održavanje uzajamnih i ispunjavajućih odnosa s drugima. S obzirom na to da one predstavljaju jedan od istaknutijih razvojnih zadataka koje bi odgojitelji i učitelji trebali stimulirati u odgoju i obrazovanju djeteta, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi samoprocjene znanja budućih odgojitelja i učitelja o socijalno-emocionalnim kompetencijama u razdoblju djetinjstva. Istraživanja su u ovom području malobrojna, a pokazalo se da socijalno-emocionalne kompetencije predstavljaju zaštitni faktor u razvoju, stoga je za potrebe ovog istraživanja koncipiran Upitnik samoprocjene znanja o socijalno-emocionalnim kompetencijama djece. Rezultati ukazuju na to da studenti izvještavaju o umjerenim razinama procjene vlastitog znanja o socijalno-emocionalnim kompetencijama te su dobivene razlike u samoprocijenjenoj razini znanja s obzirom na godinu studija. Studenti viših godina izvještavaju o većim razinama znanja u usporedbi sa studentima nižih godina. Istraživanje postojeće razine znanja u ovom području od iznimnog je značaja kako bi se, ovisno o dobivenim rezultatima, mogli formulirati visokoškolski obrazovni programi usmjereni na jačanje kompetencija budućih odgojitelja i učitelja o poticanju socijalno-emocionalnih kompetencija djece u svakodnevnoj odgojno-obrazovnoj praksi.