Je li (već) vrijeme da spremimo LGBTIQ teme ad acta? Kontekstualna primjerenost (de)esencijalizacije kao odgojno-obrazovne strategije
DOI:
https://doi.org/10.15291/ai.3971Sažetak
Etabliranjem queer teorije kao polazišta za istraživanja seksualne i rodne različitosti u obrazovanju proširena je debata o njenom odnosu s politikom identiteta, dotad dominirajućim okvirom istraživanja, snažnog aplikativnog potencijala. Točkom je prijepora tako postalo pitanje svrhovitosti strategijskog esencijalizma, uz snažno naglašavanje svih zamki nedostatnog intersekcijskog poimanja identiteta, čija je seksualna i rodna različitost tek jedna od dimenzija, ali su predmetom analize postale i različite zamke deesencijalizacije. Na tragu tih polariteta u radu donosimo prikaz dijela podataka prikupljenih u istraživačkome projektu usmjerenom na LGBTIQ inkluzivnost odgojno-obrazovnih institucija. Cilj je rada analizirati moguće prednosti i nedostatke korištenja teorijski progresivne strategije deesencijalizacije u heteronormativnome odgojno-obrazovnom kontekstu. Podaci prikupljeni u četirima fokus grupama provedenima s odgojno-obrazovnim djelatnicima zagrebačkih srednjih škola pokazuju da se sudionici istraživanja u svojim stavovima i svakodnevnoj odgojnoj-praksi spram LGBTIQ tema pozicioniraju na različite točke kontinuuma od esencijalizacije do deesencijalizacije, pri čemu je točna pozicionalnost snažno kontekstualno determinirana. Zaključni dio rada daje smjernice za buduća istraživanja.


