Acta Iadertina je znanstveni časopis kojeg izdaju Odjel za pedagogiju te Odjel za filozofiju Sveučilišta u Zadru. Objavljuje radove iz područja pedagogije i filozofije te interdisciplinarne radove srodnih društvenih i humanističkih znanosti i disciplina. Izlazi od akademske godine 2003/04. kao godišnjak, a od akademske godine 2014/15. izlazi dvaput godišnje. Svi zaprimljeni radovi podliježu recenzentskom postupku, tzv. dvostrukoj slijepoj recenziji. Časopis ima međunarodno uredništvo.

Radovi iz časopisa referiraju se u:

1. EBSCO Academic Search Premier
2. Academic Search Complete
3. Academic Search Alumni Edition,
4. Academic Search Ultimate,
5. Central & Eastern European Academic Source (CEEAS),
6. One Belt, One Road Reference Source,
7. Hrčak,
8. Morepress.

Svezak 20 Br. 2 (2023)

Područna osnovna škola i kombinirani razredni odjel: studija slučaja

Reinkarnacija didaktičkih ideja John Deweya, Peter Petersena i Célestin Freineta u Hrvatskoj

Lucija Martinko, Tomislav Topolovčan

Područne osnovne škole i nastava u kombiniranim razrednim odjelima specifični su po mnogim školskim i didaktičko-metodičkim obilježjima. Stoga je cilj ove etnografske, naturalističke i fenomenološke studije slučaja triangulacijom kvalitativnih metoda ispitati karakteristike nastave u kombiniranim razrednim odjelima u jednoj područnoj školi te istražiti ima li sličnosti s didaktičko-metodičkim i obrazovnim idejama Deweyeve, Freinetove i Petersenove teorije nastave i škole. Pokazalo se kako se u konkretnom kombiniranom razrednom odjelu područne škole nerijetko organizira nastava usmjerena na učenika, izvanučioničke aktivnosti učenja, individualizirani rad, suživot učenika u školi, suradničko učenje, suradnja škole s roditeljima i lokalnom zajednicom, kombiniraju se i izmjenjuju različite nastavne aktivnosti te je optimalno opremljena okolina učenja. Upravo su to neki od elemenata Freinetovih i Jena plan škola te Deweyevih pedagoških ideja. Stoga je, uspoređujući rezultate konkretne studije slučaja s rezultatima prijašnjih studija ove problematike, opravdano rekapitulirati kako područne škole s nastavom u kombiniranim razrednim odjelima nude mogućnosti organiziranja nastave prema ovim koncepcijama nastave i obrazovanja. Iako nije nužno da područne škole i kombinirani razredni odjeli slijede ijednu od ovih didaktičkih i pedagoških koncepcija. Odnosno, moguće je kazati kako to nije pravilo, ali nije ni iznimka. Rezultati istraživanja su elaborirani, objašnjeni, komparirani i interpretirani u radu.

159-183


Postupci učitelja u suočavanju s neprimjerenim ponašanjem učenika u osnovnoj školi

Kristina Poljak, Tomislava Vidić

Neprimjereno ponašanje odnosi se na bilo koje ponašanje učenika koje umanjuje sposobnost učitelja uspostaviti i održati učinkovito učenje u učionici. Kako bi osigurali učinkovito poučavanje i učenje učenika, učitelji primjenjuju različite strategije i postupke kojima reagiraju na neprimjerena ponašanja učenika i sprječavaju njihovo ponavljanje. Cilj ovog istraživanja ispitati je koje strategije i postupke koriste učitelji u osnovnoj školi te razlikuju li se učitelji razredne i predmetne nastave u njihovoj primjeni. U istraživanju je sudjelovalo dvjesto trideset osnovnoškolskih učitelja koji su procjenjivali učestalost primjene trideset postupaka u tri različita oblika neprimjerenih ponašanja učenika. Rezultati pokazuju kako se većina učitelja svakodnevno susreće s lakšim i težim oblicima, a rijetko s osobito teškim oblicima neprimjerenih ponašanja. Najčešće korištene strategije u situacijama lakšeg neprimjerenog ponašanja učenika jesu strategije dogovora s učenicima, pozitivnih akcija te opomena, dok se u težim i osobito teškim oblicima neprimjerenih ponašanja najčešće primjenjuju strategije dogovora, opomena i savjetovanja sa stručnjacima. Najrjeđe korištene strategije u sva tri oblika neprimjerenih ponašanja jesu strategije kažnjavanja i udaljavanja učenika sa sata. Utvrđene su statistički značajne razlike u primjeni strategija učitelja razredne i predmetne nastave. Učitelji razredne nastave češće koriste strategije dogovora, pozitivnih akcija, zapošljavanja učenika drugim aktivnostima i uključivanja vršnjaka, a učitelji predmetne nastave strategiju savjetovanja sa stručnjacima. Iako se udaljavanje učenika sa sata i kažnjavanje rijetko primjenjuju, ipak je utvrđeno kak te strategije češće koriste učitelji predmetne nastave.

185-215


Izazovi i snage obitelji i škole uz SCORE-15

Šejla Bjelopoljak

Dok se obitelj suočava s testiranjem vlastite otpornosti na jednoj strani, nerijetko na drugoj, najranjiviji član, ujedno i najsnažniji, pokazuje simptome ponašanja šaljući signale za pomoć da „negdje” nešto ne funkcionira. Ukoliko je to dijete učenik, tada mu zasigurno nije od koristi linearni pristup institucionalne podrške, gdje je za svoje ponašanje označeni pojedinac koji se treba promijeniti i prilagoditi pravilima (škole). Uzrok se nalazi u podsloju simptoma koji nastavno osoblje, primarno stručni suradnik, razumije uz pomoć ostalih članova obiteljskog sustava, intenzivirajući komunikaciju i međusobno razumijevanje zajedničkih ciljeva. Cilj istraživanja bio je ispitati izazove i snage s kojima se suočavaju obitelji iz perspektive stručnih suradnika primjenom deskriptivne, kauzalne i metode procjenjivanja. Eksplikacijom nalaza na osnovi instrumenta SCORE-15 dobiveni rezultati potvrđuju da u više od 50 % slučajeva opservirane obitelji primjenjuju obrazac ponašanja usmjeren očuvanju tradicionalnih vrijednosti (morfostaza) s otporom prema prihvaćanju promjena od mlađih generacija (mofogeneza) te „bez povjerenja i obiteljske kohezije, suočavaju se s izazovima u balansiranju funkcionalnim odnosima unutar obiteljskog sustava”. Također i da stručni suradnici nailaze na poteškoće u primjeni sistemske paradigme te da u radu najčešće prevladava linearni pristup. Kada je riječ o institucionalnoj podršci s naglaskom na školski sustav, nalazi potvrđuju i linearno zasnovane akcije u smjeru tretiranja pojavnih oblika uočenih simptoma, ali ne i uzroka koji su do izazova u ponašanju djece i doveli, što se u konačnici reflektira na nezadovoljstvo vlastitim radom kod stručnih suradnika. Prostor za uspostavljanje partnerstva vidimo u rezultatima koji predstavljaju obitelji koje posjeduju vrijednosti poput njegovanja istine, hrabrosti i osobnih resursa uz pomoć kojih prebrođuju probleme, gdje se među prioritetima nalazi i zaštita najmlađih – djece, dok je kod stručnih suradnika potvrđena sistemska perspektiva kada je u pitanju nada da se obitelj može nositi s razvojnim izazovima.

217-243


Pedagoški diskurs romana Igra staklenim perlama Hermanna Hessea

Matea Marchini

U hrvatskoj znanstvenoj literaturi do sada nije objavljen rad koji bi kroz pedagoški aspekt analizirao i interpretirao roman Igra staklenim perlama Hermanna Hessea. Stoga je temeljni zadatak ovoga rada predstaviti analizu romana kroz pedagošku prizmu, čime je fokus stavljen na odgoj, učenje i obrazovanje protagonista Josefa Knechta tijekom različitih razdoblja njegova života. Osnovnoškolska faza razvoja donosi prve interakcije s okolinom, oblikuje stavove prema učenju i obrazovanju te ima utjecaj na oblikovanje njegove osobnosti. Srednjoškolsko obrazovanje označava sazrijevanje i suočavanje s izazovima. To je razdoblje kada se Knecht susreće s vlastitim interesima, pronalazi svoju individualnost i stvara čvršće stavove. Odnos s učiteljima, vršnjacima i obitelji ima ključan utjecaj na oblikovanje njegovih vrijednosti i shvaćanja društva. Visoko obrazovanje donosi intelektualni razvoj i priliku za istraživanje vlastitih interesa, a Knechtov put kroz ovu fazu obrazovanja pruža uvid u njegovo stvaralaštvo, usvajanje novih znanja i stvaranje identiteta. Osim formalnog obrazovanja, utjecaj odnosa s učiteljima, prijateljima i obitelji nastavlja oblikovati njegov karakter. Analiza ovoga procesa kroz pedagoški aspekt omogućuje uvid u to kako su različite faze obrazovanja oblikovale Knechtovu osobnost i perspektivu. Istovremeno, istražuje se kako su učitelji, obitelj, prijatelji i školsko okruženje imali važnu ulogu u njegovu formiranju. Ovakav pristup interpretaciji, odnosno analizi, također pomaže u razumijevanju funkcioniranja teorije pedagogije u praksi, koristeći roman kao ilustraciju različitih pedagoških koncepta i njihov utjecaj na razvoj mlade osobe.

245-281


Wittgensteinovi argumenti za nemogućnost epistemičke privatnosti

Mate Penava

U filozofskom promišljanju ljudskoga uma veliku prekretnicu čini Descartesova filozofija. On ističe da je sadržaj uma svakog pojedinca dostupan samo njemu i nikome drugome. Ovo učenje se često formulira u obliku argumenta o umovima izvan mojega uma, čije postojanje ne možemo sa sigurnošću utvrditi. Sličan problem se javlja i kada se priča o jeziku kojim izražavamo svoje osjećaje, pa se tako kaže da, iako ja mogu primijetiti da drugoga boli, ja ne mogu osjetiti njegovu bol. Stoga je ona privatna, dostupna samo osobi koja ju posjeduje. U radu će se izložiti Wittgensteinova argumentacija protiv mogućnosti epistemičke privatnosti, odnosno, kao što Wittgenstein kaže, ako privatni jezik može i postojati, on ne može igrati nikakvu ulogu u našim jezičnim igrama, ne može biti dio naših oblika života. Njegov argument izložiti će se kroz prizmu nekih kasnijih zastupnika klasičnog shvaćanja njegove misli, kao što bi bili Anthony Kenny, David Stern ili Peter Hacker, a neće se uzimati u obzir neklasične interpretacije kasnije Wittgensteinove filozofije kakve se mogu pronaći kod Fogelina, Kripkea ili Hintikke.

283-307


Pregledaj sve brojeve