Marija Krešić, Tanja Zelenika, Tina Vekić

Autoritet je ključno profesionalno i osobno obilježje nastavnika. Nastavnik treba znati upravljati i voditi razredne i školske aktivnosti, biti stručnjak iz nastavnoga predmeta koji poučava, koristiti primjerene metode poučavanja, iskazivati razumijevanje prema svakom učeniku, a pritom imati i pozitivan utjecaj na učenike. U suvremenoj se pedagoškoj literaturi taj pojam sve rjeđe koristi. Promjene u odgoju i obrazovanju koje naglašavaju autonomiju učenika i stvaranje pogodnoga ozračja za učenje dovele su do narušavanja autoriteta nastavnika u razredu.

Cilj je rada razmotriti stavove studenata pedagogije o autoritetu nastavnika u suvremenom pristupu odgoju i obrazovanju, otkriti njegove karakteristike i eventualne promjene tradicionalnoga shvaćanja autoriteta. U istraživanju su sudjelovali studenti pedagogije, a provedeno je  upitnikom otvorenoga tipa u kojemu su studenti iskazivali mišljenje o autoritetu nastavnika u učionici, obilježjima i značenju autoriteta. Rezultati su pokazali da studenti pedagogije autoritet nastavnika povezuju s tradicionalnim oblikom autoriteta, dajući mu  obilježja relacijskoga autoriteta, tj. u velikoj ga mjeri povezuju s odnosom nastavnika i učenika.

Helena Ninković Budimlija, Maja Cepanec, Sanja Šimleša

Broj je djece s teškoćama koja se u skladu s praksom inkluzije uključuju u redovne vrtićke programe sve veći. Stavovi su roditelja djece uključene u proces inkluzije važni, kako zbog znatne uloge koju roditelji imaju u samoj inkluziji, tako i zbog uloge roditelja u formiranju stavova vlastite djece. Stoga su ciljevi ovoga rada bili: 1) utvrditi mjeru pozitivnosti stavova roditelja predškolske djece urednoga razvoja prema uključivanju i boravku djece s  teškoćama u predškolskim ustanovama; 2) utvrditi postoje li razlike između stavova roditelja prema uključivanju osoba s teškoćama u razvoju u odnosu na različite demografske varijable; 3) utvrditi postoje li razlike između stavova roditelja predškolske djece u odnosu na prethodna iskustva s djecom/osobama s teškoćama. U istraživanju je sudjelovalo 159 ispitanika/roditelja djece urednoga razvoja iz tri hrvatska grada (Gospić, Kastav i Pazin) smještena u tri različite županije (Ličko-senjska, Primorsko-goranska i Istarska županija). Upitnikom stavova roditelja prema inkluziji (SPATI) ispitani su: 1) opći stav prema inkluziji; 2) stav roditelja o utjecaju inkluzije na obrazovanje djeteta; 3) stav roditelja o utjecaju inkluzije na djetetove socijalne interakcije.

Rezultati su pokazali da roditelji djece urednoga razvoja imaju prilično pozitivne stavove prema inkluziji, pri čemu su se posebno pozitivnima pokazali stavovi prema utjecaju inkluzije na socijalizaciju. Posebno je nagativan stav roditelja utvrđen u odnosu na utjecaj inkluzije na obrazovanje njihova djeteta. Nisu uočene znatne razlike između stavova roditelja u odnosu na spol, dob, socioekonomski status, veličinu grada u kojemu žive i broj djece u obitelji. No, iskustvo i kontakti s djecom s teškoćama pokazali su se kao čimbenik koji potencijalno može doprinijeti nešto negativnijem stavu prema inkluziji. Tako je utvrđeno da roditelji djece koja u skupini nemaju dijete s teškoćama imaju znatno pozitivniji stav o utjecaju inkluzije na obrazovanje svoje djece od roditelja čija djeca borave u skupini u kojoj se nalazi dijete s teškoćama.

Ivan Beroš, Luka Pongračić

Motivacija učenika za sudjelovanje u nastavnim aktivnostima predstavlja jedan od elemenata uspješne i kvalitetne nastave. Nastavnici su tijekom povijesti učenike nastojali motivirati na različite načine: strahom od kazne, prisilom ili razvijanjem interesa. Suvremeni pristupi naglasak stavljaju na intrinzičnu motivaciju, preciznije interes kao pokretač aktivnosti učenika na nastavi. U radu se prikazuju rezultati istraživanja kojim se nastojala utvrditi vrijednost aktivnosti kao element sudjelovanja na nastavi Prirode i društva kod učenika razredne nastave. Kao teorijska osnova korištena je teorija motivacije očekivane vrijednosti (EVT) koja analizira vrijednost aktivnosti pojedinca prema četirima komponentama: interes ili uživanje u aktivnosti, percipiranu važnost uspješnosti u aktivnosti, percipiranu korisnost te cijenu aktivnosti. Anketirano je 246 učenika drugih, trećih i četvrtih razreda dviju ruralnih osnovnih škola, a za prikupljanje podataka korišten je modificirani upitnik Motivated strategies for learning questionnaire (Pintrich i sur., 1991). Rezultati istraživanja navode na nekoliko zaključaka. Ispitanici sudjelovanju u aktivnostima na nastavi Prirode i društva pridaju visoku vrijednost bez obzira na spol i dob. Nisu utvrđene razlike u rezultatima uvjetovane dobi ili spolom ispitanika u ni jednoj od triju ispitivanih komponenata  vrijednosti aktivnosti kao elementa sudjelovanja u nastavnim aktivnostima: interesu ili uživanju u aktivnosti, percipiranoj važnosti uspješnosti u aktivnosti te percipiranoj korisnosti aktivnosti za ostvarenje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva učenika.

Marina Lujić

Odgoj za okoliš i održivi razvoj potreba je današnjega društva, a zbog svih utjecaja koje takav odgoj ima na cjelokupni razvoj djeteta potrebno ga je etablirati i implementirati u odgojno-obrazovni proces. Odgoj u okolišu i za okoliš razmatra se kroz prizmu prirodnih prava i raspravlja se može li se izostankom odgoja u prirodi govoriti o kršenju elementarnih dječjih prava. Ističe se važnost igre na otvorenome i interakcije s prirodom i u prirodi. U radu se analizira odgoj za okoliš u predškolskim ustanovama. Promišlja se o premisi kako dijete odgajati za okoliš i održivi razvoj. Razmatraju se ideje iz prošlosti, poput Rousseauova prirodnog odgoja i šumskih škola te ih se nastoji povezati s postulatima na kojima počiva odgoj za okoliš i održivi razvoj kao i načinima poimanja važnosti i blagodati prirode i odgoja u prirodi. Pregledom se istraživanja utjecaja prirode na odgoj i interakcije djeteta i prirode želi utvrditi veza i važnost odgoja za okoliš i u okolišu. Na temelju analize rezultata nekoliko istraživanja opisuju se elementi koji definiraju pozitivne utjecaje odgoja u okolišu. Kritičkim osvrtom i usporedbom s Rousseauovim idejama tumači se koncept odgoja za okoliš i održivi razvoj te se izdvajaju varijable koje mogu biti predmetom daljnjega istraživanja s ciljem razumijevanja pojava i veza unutar opisanoga koncepta.

Andreja Domitrović, Dalibor Ivanešić, Marija Žagmešter

U Republici Hrvatskoj kao zemlji koja je u nedavnoj prošlosti imala iskustvo prelaska iz totalitarnoga režima u demokraciju, pretrpjela rat i poraće, privatizaciju, osiromašenje znatnoga udjela svoga stanovništva te ulazak u Europsku uniju pitanje nacionalnih vrednota trebalo bi biti ključno pitanje političkih, ali i intelektualnih elita jer samo čuvajući svoje vrednote hrvatski narod može očuvati svoju prepoznatljivost i identitet. Problem koji se može uočiti na svim razinama u hrvatskome društvu bijeg je od tradicionalnih vrednota koje se sve češće smatraju konzervativnima, pa čak i zaostalima. Iste te vrednote, ponekad i da bismo se više svidjeli drugima, zamjenjujemo modernističkim i postmodernističkim vrednotama koje nam se prikazuju poželjnijima i prihvatljivijima u odnosu na naše tradicionalne vrednote koje se čuvaju naraštajima. Ovaj rad naslanja se na rezultate Europske studije vrednota iz 2008. godine koji pokazuju modernizaciju hrvatskoga društva, ali i važnost tradicionalnih vrednota kao što su brak, obitelj, djeca, religioznost, a prikazani su u knjizi Vrednote u Hrvatskoj i Europi: komparativna analiza.

Tanja Zelenika

Prikaz knjige

Tina Vekić

Prikaz knjige