Izloženost koštanim ozljedama ratarskih i stočarskih populacija srednjovjekovne i ranosrednjovjekovne Hrvatske

Sažetak

Od najranijih početaka čovječanstva ljudi su se bavili nekim oblikom poljoprivrede. Zbog brojnih izazova i opasnosti koje sa sobom donosi, danas se svrstava među tri najopasnija zanimanja. Ratarstvo s jedne strane uvjetuje korištenje različitih poljoprivrednih alata, penjanje po ljestvama, silosima i slično, dok transhumantno stočarstvo podrazumijeva svakodnevni kontakt s velikim životinjama i kretanje krševitim krajolikom. Glavni cilj ovog istraživanja bio je otkriti postoji li razlika u uzorku i učestalostima antemortalnih trauma na dugim kostima između dominantno ratarskih populacija i dominantno stočarskih populacija. Istraživane su također učestalosti trauma između muškaraca i žena unutar uzoraka. Sve perimortalne traume prisutne u uzorcima posljedica su namjernog međuljudskog nasilja, stoga nisu bile uključene u ovo istraživanje. Uspoređivala su se tri kompozitna uzorka – prvi uzorak koji broji 230 kostura s nalazišta datiranih u rani i razvijeni srednji vijek (9. do 13. stoljeće), drugi uzorak s 401 kosturom s nalazišta datiranih u razvijeni do kasni srednji vijek (13. do 16. stoljeće), i treći uzorak koji broji 351 kostur s vlaških groblja koja se datiraju u kasni srednji vijek i rani novi vijek (14. do 18. stoljeće). Rezultati su pokazali da su populacije svih triju uzoraka bile izložene podjednakom riziku od zadobivanja ozljeda tijekom obavljanja poljoprivrednih poslova unatoč činjenici da su prvi i drugi uzorak primarno ratarske populacije, a da treći uzorak čine transhumantni stočari. Rezultati su također pokazali da u prvom i drugom uzorku postoji stroga raspodjela poslova između spolova, gdje muškarci obavljaju fizički teže i zahtjevnije poslove od žena. U trećem uzorku muškarci i žene podjednako obavljaju teške poslove, najvjerojatnije s ciljem čim brže prilagodbe na nove uvjete život