Ukrasni predmeti od školjki s lokaliteta Osijek – Hermanov vinograd
DOI:
https://doi.org/10.15291/archeo.4683Ključne riječi:
neolitik, sopotska kultura, Hermanov vinograd, ukrasni predmeti, školjke, recikliranjeSažetak
Ljušture mekušaca među najranijim su sirovinama kojim se ljudska vrsta koristila za izradu ukrasa. Privlačile su pripadnike roda Homo još od srednjeg paleolitika svojim bojama, oblicima, teksturom površine, kao i podrijetlom (s obale mora, s velike udaljenosti i sl.). Tijekom neolitika i eneolitika školjke se nastavljaju upotrebljavati za izradu različitih predmeta, prije svega za dekorativne svrhe, a osobito su marinske školjke Spondylus i Glycymeris bile široko rasprostranjene u većem dijelu Europe. Njihova distribucija pokazuje živu mrežu trgovine i razmjene koja je postojala među prapovijesnim zajednicama, ali i oslikavala simboličke vrijednosti. Rasprostranjenost nakita od ljuštura mekušaca, njegovi oblici, način korištenja, simboličko značenje, stalno se dopunjuju novim nalazima i novim podatcima, i na taj način doprinose boljem razumijevanju fenomena nakita od ovih sirovina. U ovom radu bit će predstavljeni ukrasni predmeti od školjki otkriveni tijekom arheoloških istraživanja na lokalitetu Hermanov vinograd u Osijeku, iz cjelina koje pripadaju sopotskoj kulturi.





