U okviru terenske nastave studenata arheologije Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru 2007. godine poduzeta su istraživanja triju tumula na Ljubačkoj kosi. Pri tom je otkriveno sedam inhumacijskih pokopa i brojni prilozi po kojima se posebno ističe tumul 1. Pronađeni prilozi omogućili su datiranje tumula približno u II. fazu liburnske kulture ili 8./7. st. pr. Kr.
Pri istraživanju amfiteatra u sklopu rimskoga vojnog logora u Burnumu pronađena je fragmentarno sačuvana amfora tipa Dressel 8 s dobro sačuvanim natpisom (titulus pictus), koji svjedoči da je amfora služila za transport hispanskoga garuma, poznatoga ribljeg umaka. Autor u radu analizira predmet s tipološke i epigrafske strane, raspravlja o njegovu nalazu upravo u vojnom logoru te ga postavlja u kontekst ostalih istovjetnih nalaza na jadranskom i okolnim područjima.
Ostaci rimskog Burnuma nalaze se na obali rijeke Krke, unutar istoimenog Nacionalnog parka. Prva sustavna arheološka istraživanja u Burnumu vršio je Austrijski arheološki institut iz Beča: 1912. i 1913. godine te opet 1973. i 1974. godine kada su započela i istraživanja vodovoda za Burnum pod vodstvom Arheološkog muzeja u Zadru. Godine 2003. započela su istraživanja amfiteatra koja provole Sveučilište u Zadru i Gradski muzej u Drnišu. Između 2005. i 2007. godine u Burnumu su provedene i tri istraživačke kampanje Laboratorija za istraživanje arheoloških struktura Odjela za arheologiju Sveučilišta u Bolonji prilikom kojih su se koristile neinvazivne metode. temeljem tih istraživanja, članak donosi opću sliku povijesno-urbanističkog razvoj Burnuma u širem kontekstu povijesti rimske provincije Dalmacije.
Projekt Burnum nastao je 2005. kao zajednički istraživački projekt Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, Gradskog muzeja u Drnišu i Laboratorija za arheološko-topografska istraživanja Odjela za arheologiju Sveučilišta u Bolonji, pod međunarodnim pokroviteljstvom institucije Centro Studi per l’Archeologia dell’Adriatico (Ravenna, www.arcadria.eu). Ciljevi projekta su istraživanje i očuvanje važnog arheološkog nalazišta Burnum, u dolini rijeke Krke. Metodološko polazište projekta Burnum je testiranje protokola intervencije na premisama preventivne arheologije.
Razvoj grada na prelasku iz antike u rani srednji vijek najlošije je osvijetljena faza u sveukupnom procesu poleogeneze na području Hrvatske. Iako je hrvatska antička arheologija istražila velik dio važnih gradova, cjelovito istraženih urbanih naselja još uvijek nema, čime je proučavanje ranosrednjovjekovne faze gradova s antičkom jezgrom, kao i daljnjeg prenošenja antičke urbanističke tradicije prema srednjem vijeku znatno otežano. U radu se donosi povijesni pregled istraživanja važnih za razumijevanje poleogeneze odabranih gradova.
Za vrijeme istraživanja monumentalne strukture (campus?) na teritoriju Burnuma, rimskoga vojnog logora, pronađeno je devet antefiksa s prikazom tragične maske muškarca na kojima se ističu velike, tužne, realistično prikazane oči. Otkriveni su u sloju kojega karakteriziraju ulomci tegula s pečatom VIII legije. Njihova lokalna proizvodnja moguća je nakon 87. po. Kr.
Luke su jedan od površinom najvećih i nalazima najbogatijih antičkih lokaliteta na otoku Braču. Arheološka istraživanja na tom lokalitetu do sada nisu obavljena, a lokalitet je u više navrata pregledan. Lokalitet je poznat od 1899. godine kada je na njemu pronađen žrtvenik posvećen Jupiteru Dolihenu. U radu se opisuju nalazi pronađeni u proljeće 2003. godine koji se datiraju od 1. do 5. st. po. Kr.
