Neolitički prijelaz na zemljoradnju na sjevernom Jadranu. Tolerancija laktoze, mljekarstvo i lipidni biomarkeri na keramici

Mihael Budja
U ovom se radu razmatra neolitički prijelaz na zemljoradnju na sjevernom Jadranu, tolerancija laktoze, mljekarstvo i lipidni biomarkeri na keramici. Iako arheološki i biokemijski podaci ukazuju da je mljekarstvo bilo prihvaćeno u neolitiku u Europi, arheogenetički podaci otkrivaju nedostatak alelske varijante –13910*T i nultu perzistenciju kod europskih neolitičkih populacija. Istraživanje na primjeru Male Triglavce pokazuje da je ranoneolitička privreda bila miješanog tipa u prostoru Caput Adriae. Sastojala se od mlijeka i mliječnih proizvoda, životinjskih mesnih proizvoda, slatkovodne ribe raznih biljaka. Stočari vlaške kulture su raspolagali širim spektrom resursa osim ovaca i koza i mogli su fermentiranjem mlijeka proizvesti niz trajnih proizvoda s malim udjelom laktoze.

Prilog strategiji istraživanja neolitika na Jadranu

Brunislav Marijanović
U članku se raspravlja o stupnju poznavanja naseobinskih cjelina u neolitiku na području istočnog Jadrana. Uspoređuju se rezultati ranijih i recentnijih istraživanja te analiziraju uzroci skromnog poznavanja naseobinskih aspekata sa starijih iskopavanja. Autor zaključuje da je temeljni razlog tomu strategija istraživanja s primarnom orijentacijom na okomitu dimenziju i male istraživačke površine te ukazuje na potrebu promjene istraživačkih strategija i orijentaciju na vodoravnu dimenziju nalazišta.

Prilog poznavanju metalurške djelatnosti Liburna

Martina Čelhar, Dario Vujević
Nasuprot bogatstvu autohtonih metalnih oblika, jako malo znamo o procesu proizvodnje metalnih predmeta kod Liburna. Metalurška središta, radionice i pribor uglavnom su nepoznati. Kao indicije proizvodnje postoje tek malobrojni primjerci kalupa, čije postojanje ipak otvara raspravu o tehnologiji izrade, umijeću i dosezima liburnskih izrađivača.

Radionički pečati na italskoj tera sigilati iz Bunuma

Igor Borzić
Ranije poduzeta a od 2003. g. tekuća arheološka istraživanja pod vodstvom Gradskog muzeja u Drnišu i Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru na teritoriju rimskog vojnog logora/municipija Burnum (Ivoševci kod Kistanja) su, osim monumentalnih arhitektonskih cjelina (principij logora/forum municipija, amfiteatar, vježbališni kampus i dr.), pružila uvid u iznimno veliku količinu sitnog arheološkog materijala. U njemu je iz rane faze burnumskog života (prva polovina 1. st.) i korpus od osamdesetak radioničkih pečata koji na finoj stolnoj keramici svjedoči iznimno o aktivnom importu s italskog područja. Njihova analiza, uz sagledavanje općeg fundusa keramičkih nalaza, pruža detaljnije podatke o prostornim i kronološkim izvorištima opskrbe, a usporedba sa sličnim nalazima iz civilnih i vojnih lokaliteta osvjetljava položaj rimske Dalmacije u regionalnim trgovačkim kretanjima.

Novi infundibulum na nekropoli antičkog Jadera

Ivo Fadić
Na nedavnim zaštitnim arheološkim istraživanjima u Ulici fra Ivana Zadranina u Zadru potvrđena je zona nastavka antičke nekropole. Tom je prigodom ustanovljeno 35 antičkih ukopa. Velika većina otkrivenih grobova su paljevinski grobovi s veoma bogatim nalazima i prilozima. Jedan od njih je i incinerirani ukop – grob 34, u kojem je pronađen i stakleni lijevak – infundibulum. Na zadarskom području s novim je nalazom lijevka do sada otkriveno čak sedam u cijelosti očuvanih staklenih infundibula. Uz dva lijevka bez konteksta nalaza, svi su ostali otkriveni u grobnom kontekstu incineriranih ukopa pri arheološkim istraživanjima antičke nekropole Jadera. Stakleni lijevci posve su specifičan i rijedak oblik slobodno puhanog staklenog posuđa koje služi za pretakanje a ne za pohranu različitih tekućina. Možda su upravo nalazi brojnih staklenih lijevaka na ovom prostoru, a za koje se pretpostavlja da su istočnomediteranske produkcije, rezultat aktivnosti prerade aromatičnog i ljekovitog bilja. Toj pretpostavci ide u prilog i brojnost nalaza ostalih staklenih oblika, ali i postojanje lokalne staklarske radionice (ili više njih). Stoga potrebaza staklenim proizvodima općenito, pa tako i za lijevcima, s obzirom da je staklo veoma neutralno na sadržaje koji se u njemu pohranjuju, ima svoje uporište u aktivnostima proizvodnje različitih farmaceutskih pripravaka. Ako je suditi po staklenim lijevcima, takva se aktivnost odvijala u drugoj polovini 1. st. po. Kr.

Stakleni aribali iz Jadera

Berislav Štefanac
U radu se obrađuju stakleni recipijenti koji su u ranocarskom periodu činili važan dio toaletnog pribora. Riječ je o aribalima (aryballoi), spremnicima za pohranu raznih kozmetičkih pripravaka za njegu tijela. U Zadru je do danas evidentiran 21 primjerak i svi su otkriveni na jadertinskoj nekropoli u grobnim cjelinama 1. i 2. stoljeća. Na temelju morfoloških značajki i kronološkog konteksta aribali su podijeljeni u pet skupina. Detaljna je obrada pokazala da većina primjeraka iz 1. stoljeća i prve polovine 2. stoljeća pripada izrađevinama istočnomediteranskih radionica. Iznimku čini aribal s rebrastom dekoracijom koji sadrži obilježja zapadnog radioničkog kruga druge polovine 1. stoljeća. Raznolikost i luksuznost primjeraka i u ovom segmentu sitne materijalne građe čine antički Zadar jednim od najvažnijih nalazišta na karti Mediterana.

Kolegij sevira Julijala i začeci carskog kulta u rimskom Zadru (Iader)

Kornelija A. Giunio

Među počasne naslove u municipalnom krugu valja ubrojiti i pripadnost kolegijima koji su se brinuli za obavljanje i održavanje carskog kulta, podizali su spomenike pro salute et reditu imperatoris. To su poznati kolegiji od šest članova (sevirati) kojima je na brizi bio službeni carski kult. Najstariji od njih je kolegij sevira Julijala zabilježen na jednom spomeniku iz Zadra (VI vir Iulialis), koji vrlo vjerojatno prethodi kasnijim kolegijima vezanim uz kult diviniziranih careva. Postojanje tog kolegija u Zadru potvrđeno je natpisom otkrivenim 1949. god. u arheološkim istraživanjima na Forumuu Zadru. Sedmogodišnjem Luciju Tetiju Epidijanu (Lucius Tettius Epidianus) postavio je za života ovaj spomenik otac Lucius Tettius Sperches VI vir Iulialis. Grčki kognomen i obnašanje službe sevira određuju ga kao oslobođenika italske obitelji Tettius. Mjesto za podizanje spomenika umrlom sedmogodišnjem sinu dodijeljeno je Sperhesu odlukom dekuriona, što govori o velikom osobnom ugledu kojeg je ovaj stekao. Naslov VI vir Iulialis po prvi se put u epigrafici navodi ovdje. Ovom ću prilikom pokušati razraditi i razjasniti svoje viđenje pojave ovog kolegija u Jaderu.


Optjecaj novca u kasnoantičkom Zadru

Jakov Vučić
U radu se donosi katalog 223 kovanice koje se čuvaju u Antičkom odjelu Arheološkog muzeja Zadar, za koje se na osnovu dokumentacije zna ili pretpostavlja da potječu s prostora antičkog Zadra. Na temelju dijela ovog novca, kojem se s većom sigurnosti moglo pretpostaviti podrijetlo te nalaza poznatih iz ranije literature, formiran je uzorak od 154 kovanice koji je poslužio za analizu intenziteta optjecaja novca u razdoblju između 294. i 455. godine u Zadru. Usporedba krivulje intenziteta dotoka novca iz Zadra s uzorkom koji pokriva prostor sjeverne Dalmacije pokazala je kako Zadar odstupa od obrasca tipičnog za sjevernu Dalmaciju. Najuočljivije razlike odnose se na maksimalne vrijednosti indeksa optjecaja, koje za zadarski uzorak pokazuju kovanice kovane u intervalima između 348. i 388., a kod uzorka sjeverne Dalmacije kovanice kovane u intervalima između 330. i 341. Nakon pomnije analize zaključuje se kako je indeks optjecaja novca kovanog do 378. kod oba uzorka srodno strukturiran, dok onaj kovan kasnije pokazuje znatna odstupanja. Upravo te godine vodila se poznata bitka kod Hadrijanopola.

Grob 75 s lokaliteta Pakoštane-Crkvina

Karla Gusar, Dario Vujević
Na lokalitetu Pakoštane–Crkvina arheološkim su istraživanjima od 2006. do 2013. godine otkriveni ostaci crkve sv. Marije koja je pripadala srednjovjekovnom naselju Zablaće. Uz crkvu su otkrivene i pomoćne prostorije te srednjovjekovno groblje. Svojim osobitostima ističe se grob 75. Riječ je o zidanoj grobnici romaničkih stilskih karakteristika. Izgradnja ove neobične grobnice može se smjestiti u 12. stoljeće i usporediti s grobnicom opatice Vekenege u benediktinskom samostanu Sv. Marije u Zadru, a na osnovi očuvanih dijelova moguća je i njena djelomična rekonstrukcija. Osim raskošne arhitekture groba 75 treba također u njemu izdvojiti i nalaze koji se većim dijelom odnose na nakit, dijelove nošnje i novac. Grob 75 te ostatak otkrivenih grobova i nalaza na lokalitetu upućuju na njegov izuzetan značaj u razdoblju od 12. do 16. stoljeća.

Djelatnost Katedre za prapovijesnu arheologiju Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru

Brunislav Marijanović
U radu se ukratko izlaže djelatnost Katedre za prapovijesnu arheologijuna nekadašnjem Filozofskom fakultetu u Zadru, danas Sveučilištu u Zadru. Opisuju se postignuća terenskih istraživanja, s kratkim osvrtom na karakter pojedinih lokaliteta.

Antička arheologija na Sveučilištu u Zadru

Željko Miletić
Pregledno se izlaže povijest Katedre za antičku arheologiju i naglašavaju temeljna postignuća terenskih istraživanja, znanstvenih studija i nastave grčko-rimskih perioda na Sveučilištu u Zadru. Sublimirano je iznesen doprinos četiri ugledna znanstvenika: Mate Suića, Branimira Gabričevića, Julijana Medinija i Nenada Cambija. Ocrtane su silnice recentnih aktivnosti na Katedri i predložen smjer budućeg razvitka.

Srednjovjekovna i novovjekovna arheologija u nastavi i istraživanjma Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru

Tomislav Fabijanić
U članku je sumarno opisana uloga koju je srednjovjekovna arheologija imala na zadarskom studiju arheologije. Navode se kolegiji koji su se predavali ili se predaju studenima a ukratko su opisana i najvažnija istraživanja djelatnika Katedre za srednjovjekovnu i novovjekovnu arheologiju.