Archaeologia Adriatica

Renata Oštarić

Bibliografija prof. dr. Zdenka Brusića otkriva nam bogat životkustosa, muzejskog savjetnika, ravnatelja Arheološkog muzeja u Zadru, sveučilišnog profesora, a nadasve znanstvenika i osobe koja će biti i ostati poznata kao jedan od osnivača podvodne arheologije. Bogat i raznolik profesionalni život prof. dr. Brusića rezultirao je sa 127 autorskih bibliografskih jedinica različitoga sadržaja.

Ante Uglešić

U članku se donosi osvrt na život i rad Zdenka Brusića, uglednog hrvatskog arheologa. Zdenko Brusić rođen je u Šibeniku 1938. godine. Bio je kustos u arheološkoj zbirci u Ninu, zatim u Muzeju grada Šibenika, a potom i u Arheološkom muzeju Zadar kojemu je bio i ravnateljem. Godine 1998. postaje profesorom prapovijesne arheologije na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru (danas Sveučilište u Zadru). Umirovljen je 2003. u zvanju redovitog profesora. Umire u Zadru 2014. godine. Doprinos Zdenka Brusića arheologiji u Hrvatskoj je golem, a posebno će biti upamćen kao jedan od začetnika hrvatske podvodne arheologije.

Dalibor Martinović

O mom prijatelju Zdenku Brusiću

Brunislav Marijanović

U članku se raspravlja o dva keramička ulomka koja pripadaju keramičkom predmetu pronađenom prilikom istraživanja neolitičkog nalazišta u Smilčiću. Zahvaljujući njihovu međusobnom fizičkom povezivanju bilo je moguće predložiti rekonstrukciju koja prikazuje pročelje objekta koji posve odgovara predodžbi jedne neolitičke nastambe sa stiliziranim prikazom rogova postavljenim iznad ulaza. Minimalno sačuvana bočna strana na desnom ulomku pročelja vrlo uvjerljivo sugerira zaključak kako nije riječ samo o prikazu pročelja, nego o čitavom modelu objekta koji nalikuje neolitičkoj nastambi. Ipak, autor je mišljenja kako se ne radi o predočavanju neolitičke nastambe, nego neolitičkog svetišta u funkciji žrtvenika.

Marcel Burić, Tihomila Težak Gregl

Spoznaje o prvim plovnim ekspedicijama Mediteranom u posljednjih su petnaestak godina značajno porasle, kako uglavnom indirektnim dokazima o plovidbi tako i saznanjima kada su one najranije poduzimane. U ovome se radu donosi pregled dosadašnjih spoznaja o najranijoj plovidbi Mediteranom te razmatra kada je do prvih takvih poduhvata moglo doći na Jadranu kao specifičnom dijelu Sredozemnog prostora. Naglašena je problematika plovidbe između italske i hrvatske obale u okvirima pretpostavki kako su te maritimne ekspedicije mogle biti ostvarivane u neolitičkom razdoblju temeljem distribucije opsidijana s Eolskih otoka. Također, navedena su praktična razmišljanja o pitanju uporabe plovila pogonjenih na vjetar u doba kasnog neolitika.

Dražen Maršić

U radu se raspravlja o znamenitom, ali nažalost izgubljenom naronitanskom nadgrobnom spomeniku CIL 3, 8438 s dona militaria i centurionskim insignijima na čeonoj strani. Ukazuje se na zanimljivi način na koji je izgubljen, tipološku pripadnost spomenika, jedan neprimijećeni element ikonografije (vitis), a na kraju se predlaže i datiranje. Usputno se osvrće i na složenu problematiku postrojbe u kojoj je pokojnik služio u trenutku smrti, tj. pitanje jesu li kohorta Camp. bez ili s rednim brojem I jedna ili dvije postrojbe.

Ida Koncani Uhač, Rita Auriemma

Lučki bazen rimske Savudrije, koja je pripadala dijelu agera kolonije Tergeste, obuhvaćao je niz objekata infrastrukture luke. Danas se jedan dio lučkih struktura nalazi u podmorju dok je drugi dio sačuvan u zemljanom profilu iznad morske obale. Ostatci zidova na južnom dijelu obale vjerojatno su pripadali lučkim suprastrukturama prve, najniže terase luke. Zahvaljujući istraživanjima koja su provedena u razdoblju od 2011. do 2014., prikupljeni su arheološki podatci koji određuju vrijeme izgradnje i izgled obalne linije u rimskom razdoblju. Dosadašnji podatci međutim otvaraju pitanje arheološkog konteksta savudrijske rimske luke u hijerarhijskoj ulozi luka na istarskoj obali i njezinu odnosu s obližnjim vilama na obali i u zaleđu. 

Jakov Vučić, Dejan Filipčić

U radu su kataloški obrađena dva skupna nalaza kasnoantičkog novca iz okolice Zadra. Prvi nalaz je 9 komada novca nađenih u amfori u podmorju blizu otoka Oliba 1962. godine, a datiranih od Tacita pa do Konstancija I. Drugi je ostava od 27 komada novca iz perioda vladavine Konstantina I. i njegovih sinova bez podrobnijeg konteksta nalaza, pronađena 1963. godine na položaju „Travnjaci“ u Radovinu. Prvi i drugi skupni nalazi međusobno su slični jer sadrže novac iz vrlo uskoga vremenskog okvira. Radovinska ostava sadrži i dva neuobičajena komada Konstantinova novca kovanog u Ticinu, od kojih jedan ima iregularan revers, a drugi na aversu na portretu iznad lovorovog vijenca ima naknadno utisnut znak. Terminus ante quem za skupni nalaz kraj Oliba je 296. godina, a za onaj iz Radovina nešto iza rujna 326. godine.

Branka Migotti

U grobu 134 na kasnoantičkom groblju na Štrbincima kod Đakova, datiranom od sredine 4. stoljeća do ranog 5. stoljeća, u kojemu je bilo pokopano dijete od 2 do 3 godine starosti, nađeni su sljedeći prilozi: bula od bakarne slitine, polumjesečasti privjesak od bakarne slitine, polumjesečasti privjesak od srebra, slabo sačuvano oglavlje (dijadema) načinjeno od tri približno kvadratne pločice od prozirnog žućkastog stakla koje su najvjerojatnije bile pričvršćene na podlogu od pozlaćene bakarne slitine, 65 perli od bjelkastog, plavog i zelenog stakla, narukvica od bakarne slitine, glineni vrč. Grob je prethodno bio objavljen u sklopu objave iskopavanja iz 2007. i 2008. na Štrbincima, ali bez detaljne rasprave o pojedinačnim nalazima. U ovome radu o tim se nalazima raspravlja s aspekta apotropejske i rodne uloge u grobnom kontekstu, sa zaključkom da je dijete najvjerojatnije bilo ženskoga roda, pokopano s velikom pažnjom i željom da mu se osigura najveća moguća zaštita u onostranosti. 

Josipa Baraka Perica

U članku se raspravlja o jednoj kasnoantičkoj svjetiljci iz Arheološkog muzeja u Splitu koja je autorici privukla pozornost radi biblijskog prikaza koji dominira središnjim diskom. Radi se o svjetiljci kojoj je u dosadašnjim objavama središnja ikonografija interpretirana kao starozavjetni prikaz epizode kod koje se trojica židovskih mladića odbijaju pokloniti babilonskom kralju Nabukodonozoru. Ova vrlo zanimljiva scena na starokršćanskim svjetiljkama najčešće se javlja upravo u prikazu trenutka gdje se mladići nalaze pred Nabukodonozorom i idolom i kao takvoj uočavaju joj se različite varijante. U članku je naglasak na mogućnosti drugačijeg čitanja ikonografije jer se pokazalo veoma vjerojatnim da upravo unutar varijanti ove ikonografije možda ima prostora za nova viđenja i nove interpretacije. Cilj rada nije nabrajanje svih poznatih predmeta i njihovo katalogiziranje, već se na temelju dostupne literature želi pokazati kako čitanje ikonografije nije uvijek jednostavno, te i da kod scena za koje se misli da su „ikonografski definirane“ ima prostora za „novo“. 

Željko Tomičić

U članku se razmatra pojava osebujnih skupina romboidnih i zvjezdolikih spona otkrivenih u srednjovjekovnoj Slavoniji. Pokušava se odrediti njihova rasprostranjenost, stilske odlike, vremenski okvir pojavljivanja i moguća središta izrade te skupine nakita, korelacije sa srednjovjekovnom Ugarskom te prepoznati povijesno razdoblje. 

Tonči Burić

Autor obrađuje nalaz prapovijesne kamene sjekire-čekića na srednjovjekovnom naseobinskom lokalitetu Baba lokva u Kaštelima (14. – 17. st.) s aspekta mitološkog poimanja takvih nalaza kao apotropejskih predmeta (amuleti, talismani). Pomoću brojnih etnoloških paralela u Hrvatskoj i Bosni, kao i u široj srednjoeuropskoj regiji, te arheoloških paralela u sjevernoj Hrvatskoj (Ludbreg – Iovia, utvrda Paka) i u Dalmaciji (Begovača – Biljane Donje) dokazuje da je sjekira s Baba lokve bila u funkciji zaštite nastambi od groma ili možda osobne zaštite vlasnika koji ju je nosio. Radi se o običaju koji je preživio kao sirvival iz poganskih prapovijesnih vremena (praslavenskih i praindoeuropskih) i zadržao se do naših dana kao dio tradicijske kulture.

Tatjana Bradara

U radu se obrađuje manji broj staklenih boca koje se čuvaju u Arheološkom muzeju Istre. Radi se najvećim dijelom o stolnom posuđu, dok se manji broj bočica mogao koristiti u ljekarnama ili drogerijama.

Radić Rossi Irena

Arheologija broda znanstvena je disciplina koja putem materijalnih ostataka, te pisanih, ikonografskih i etnografskih izvora proučava sve tipove brodova prošlih vremena. Zdenko Brusić, pionir podvodne arheologije u Hrvatskoj, započeo je intenzivan rad u podmorju šezdesetih godina prošloga stoljeća, u više navrata istražujući ostatke starih brodova. Sukladno suvremenoj metodologiji, u novije vrijeme pokazalo se kako je standardiziranje terminologije koja se koristi prilikom istraživanja prošlosti drvene brodogradnji neophodno za sustavno iznošenje rezultata istraživačkog rada, te poticanje znanstvene rasprave. U vrijeme dok je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu još postojao predmet Drvena brodogradnja, Teodor Bernardi napisao je udžbenik Konstrukcija drvenih brodova, koji je u ovome radu, u nešto izmijenjenom obliku, poslužio kao osnova za pripremanje osnovnog pojmovnika. Taj pokušaj rezultat je sve intenzivnijih istraživanja ostataka drvenih brodova u hrvatskom podmorju, koja nužno dovode do potrebe izvještavanja i objave rezultata na hrvatskom jeziku.

Dunja Glogović

Riječ je o četiri nedavno objavljene dvodijelne zmijaste fibule iz Dalmacije, iz središnjeg liburnskoga područja. Razmotrena je novija klasifikacija fibula, također njihova funkcija u ženskoj nošnji. Fibula iz Jokine Glavice komparirana je u nekim detaljima s fibula iz Italije. 

Ivan Mirnik

Prigodom arheoloških iskopavanja ispod Dubrovačke katedrale i „Pujiške pijace“ tijekom osamdesetih godina 20. st., koje je vodio Josip Stošić, među brojnim numizmatičkim predmetima pronađeno je i šezdesetak svetačkih, odnosno hodočasničkih medaljica i raspelaca/križića iz 16. – 17. st. U članku je riječ o raspelcima, prilozima iz grobova 21 i 22.

Ivo Fadić, Anamarija Eterović Borzić

U članku se obrađuje šest reljefnih staklenih bočica oblika datulja pronađenih u grobnim kontekstima na širem zadarskom području. One su dio veće skupine staklenih predmeta antropomorfnih, zoomorfnih i fitomorfnih oblika koji se izrađuju tijekom 1. i 2. stoljeća. Riječ je o predmetima ispuhanima u dvodijelnim kalupima s naknadno dorađenim vratom i obodom i tijelom prekrivenim valovitim naborima koji imitiraju kožu zrele datulje. Više ili manje stilizirana, odnosno realno izvedena narebrenja dijele ovakve predmete u dvije varijante, hiperrealistične i stilizirane primjerke. Realističan izgled mnogih bočica oblika datulja, kojemu osim izvedbe reljefnog ukrasa doprinosi i njihova boja koja je najčešće žućkasta, smeđa ili smeđe-crvena odnosno jantarna, pojedine je autore naveo na zaključak da je pri izradi kalupa korišteno pravo voće. Njihova popularnost ili bolje rečeno popularnost njihova sadržaja posvjedočena je širokom distribucijom diljem ondašnjeg Carstva u čemu brojem ne zaostaje ni zadarski prostor. S obzirom na to da je većina poznatih primjeraka pronađena na prostoru istočnog Mediterana, ondje im se i određuje mjesto produkcije. Iako je statistika varljiv kriterij za određenje radionice, u ovom je slučaju potvrđena ne samo popularnošću istočnomediteranskog prostora u izradi staklenih predmeta puhanjem u kalup nego i popularnošću ondašnjih datulja, o čemu svjedoče brojni antički izvori.

Karla Gusar, Marko Meštrov

Rekognosciranjem podmorja otoka Pašmana 2009. godine u moru kod otoka Bapca otkriveni su arheološki nalazi iz kasnosrednjovjekovnog i novovjekovnog razdoblja. Nalazi su otkriveni u zapadnoj uvali otoka Bapca koja je okrenuta prema mjestu Pašman na istoimenom otoku. Na ovom mjestu Pašmanski kanal je najuži, a zbog povoljnoga prirodnog položaja i zaštićenosti od svih vjetrova lokalitet vjerojatno predstavlja sidrište. Pronađeni materijal nalazio se rasut na dubini od 3 do 4 metra. Najbrojnije su zastupljeni keramički nalazi među kojima prevladava glazirana kuhinjska i stolna keramika, dok je stakleno posuđe zastupljeno u malom broju. Tipološki raznovrstan materijal govori u prilog tome da se vjerojatno radi o sidrištu u koje su se brodovi sklanjali zbog nevremena ili noćenja tijekom čitavog niza stoljeća.

Tino Tomas, Mirko Rašić

Rezultati zaštitnoga arheološkog iskopavanja iz mjesta Stara Teskera kod Ljubuškog upotpunjavaju za sada rijetke sigurne podatke koji se referiraju na vrijeme kasnoga brončanog doba ne samo na prostoru zapadne Hercegovine nego i šire kulturne regije. Najzanimljiviji nalaz svakako predstavlja spiralno-naočalasti privjesak s cjevastim srednjim dijelom kao jedna od markantnijih pojava tog vremena.

Luka Bekić

Međunarodni centar za podvodnu arheologiju je 2012. g. uz pomoć Općine Ližnjan pokrenuo podvodna arheološka istraživanja tri brodoloma kod rta Uljeva na jugoistočnoj istarskoj obali. Rt Uljeva zatvara prostranu uvalu Kuje s južne strane. Većina tereta antičkih brodoloma opljačkana je s vremenom, ali in situ je ostalo mnoštvo ulomaka i to omogućava istraživanje i rekonstrukciju priče o brodolomima. Istraživanje je započelo kartiranjem procijepa i udubina u stjenovitom dnu, u kojima se nalaze arheološki ostatci, kako bi se dokumentirala distribucija nalaza. Prvi brodolom, Uljeva A, zasad se datira se u 1. st. pr. Krista, a drugi, Uljeva B, možda u 4. st.

Smiljan Gluščević

U članku se govori arheološkim podatcima koji su tijekom desetljeća zabilježeni na otoku Silbi, odnosno u njezinu podmorju, koji se nalazio na najvažnijem pomorskom pravcu koji je od sjevernog vodio prema južnom Jadranu. Najstarije šture podatke o naseljenosti daje prapovijesna gradina, dok o životu u antici i kasnoj antici svjedoče zabilježeni grobovi i sarkofazi. Mnogo je bogatije podmorje samog otoka Silbe posebice prostor oko uvale sv. Ante i rta Arat na kojima su utvrđeni ostatci ponajviše antičkog postanja, ali i stakla iz novovjekovnog razdoblja. Silbi smo priključili i Grebene, skupinu od tri manja nenaseljena otočića, koji su bili sudbonosni za mnoge antičke, jedan kasnosrednjovjekovni i jedan novovjekovni brod. Najznačajniji su nalazi broda s velikom količinom, u jadranskom miljeu često unikatnog materijala, iz sredine 1. st. n. Kr., nalaz zvona iz druge pol. 13. st., odnosno nalazi broda s topovima, sidrima i keramikom iz sredine 17.st. Valja im pribrojiti i prvi u podmorju Jadrana zasvjedočeni brodolom s betičkim amforama Dr. 20. 

Mate Parica

Autor u članku donosi rezultate podmorskih arheoloških istraživanja u uvali Pocukmarak na otoku Silbi, gdje je izvršeno pet istraživačkih kampanja. Radi se o kamenom nasipu – gatu koji je činio manje pristanište u uvali, dok su u neposrednom zaleđu uvale raniji istraživači primijetili materijalne ostatke iz antičkog i kasnoantičkog vremena. Kasnoantičko pristanište sastoji se od kamenog nasipa u koji su ugrađeni kameni sarkofazi. Osim kamene građe, u temelju kamenog nasipa pronađeni su i ostatci drvene građe koja je služila kao temelj na dijelu gdje se nasip pruža preko pješčanog dna. Analiza ¹⁴C odredila je vrijeme sječe drvene građe za gradnju gata u razdoblje od 425. do 595. godine.