Dugujem objašnjenje za dvostruko ime koje se pojavljuje u naslovu ovog teksta. Luciano Bosio napustio nas je u siječnju 1997., a da nije imao priliku objaviti prvi dio važnog rada o izvoru kojeg je jako volio i proučavao, a na kojem smo zajedno radili. Riječ je o svojevrsnoj trilogiji o opisu Italije u djelu Tabula Peutingeriana (naslov je trebao biti Rimska Italija opisana u Tabuli Peutingeriani), trilogiji koja je trebala imati jedan svezak o morfološkim osobinama, drugi o prisutnosti stanovništva (nastanjena središta različite gustoće) i, na kraju, svezak o cestovnoj mreži, koji je trebao biti najvažniji s obzirom na namjenu korištenja kao itinerarium pictum. Kao moralnomnasljeđu zadatka započetog s mojim učiteljem topografije, vratio sam se tom radu, počevši od morfoloških aspekata koji bolje karakteriziraju naš poluotok, posebice, u ovom slučaju, od hidrografije. U ovom radu, uzet će se u obzir osobito lijevi pritoci rijeke Poa, zajedno s rijekama Adigeom, Brentom, Livenzom i Tagliamentom. Prateći
označavanja u Tabuli, tokovi rijeka usporedit će se s podatcima koje imamo iz drugih izvora, književnih i arheoloških.