Kriptokršćanski sarkofazi u Dalmaciji

Abstract

Razdoblje kraja III. i samog početka IV. st. je bilo bremenito sukobima pogana i kršćana. Kršćanstvo se širilo, a pogani pokušavali suzbiti razvoj i na državnoj razini (progoni traju od veljače godine 303. do Galerijeva edikta od 30. travnja 301., ali već od godine 305. barem na Zapadu nestaju, premda je vrijeme kršćanima još nesklono). Jedno je desetljeće bilo veoma opterećeno sukobima dviju religija. Pitanje koje sebi autor postavlja jest ima li arheoloških tragova toga sukoba. Kršćani su često sasvim otvoreno iskazivali svoje vjersko opredjeljenje, ali to je nosilo velike opasnosti. Mnogi, međutim, nisu bili spremni izložiti se opasnostima, ali ni odstupiti od nove religije. Je li to bilo moguće? Kako pokazati svoj svjetonazor, a pri tome se ne odati, barem brojnijem sloju društva (poganima). Ima u Saloni nekoliko sarkofaga na kojima se uspješno otvoreno skrivalo svoja uvjerenja, a ipak teško primjetljivim znakovima otkrivalo suvjernicima svoju pripadnost. U radu se donosi nekoliko sarkofaga kriptokršćanskog karaktera i upozorava na potrebu daljnjeg traganja za sličnim primjerima.