Ostatci tijesaka u dvorištu rimske vile u uvali Madona na Brijunima (tzv. Kastrum)

Abstract

Na arheološkom lokalitetu u uvali Madona na otoku Veliki Brijun (istražen 1976. – 1984.), koji je bio naseljen od sredine I. stoljeća pr. Kr. do srednjeg vijeka, najviše je pažnje dosad privukla druga faza: klasična rimska rustična vila iz I. stoljeća poslije Krista. Preobrazba klasične vile u kasnoantičko naselje počela je u IV. stoljeću pregradnjom i novom gradnjom u dvorištu klasične vile. Tada su nastali i tijesci koji su glavna okosnica ovog teksta. Tek nakon toga, u V. i VI. stoljeću, nastali su drugi dijelovi naselja koji su tada dobili i bedeme. U dijelu najbližem moru izgrađena su tri tijeska za ulje, s horizontalnom gredom (dužine 9-10 m) i vitlom koje je ugrađeno u udubljenje u podu. Oni su tehnološki posve identični, vremenski gotovo istovremeni, ali nisu nastali po istom planu, koordinirano, već svaki za sebe. Korištenje tih tijesaka najintenzivnije je bilo na prijelazu V. u VI. stoljeće, kad prefekt pretorija na dvoru ostrogotskog kralja Teodorika, senator Kasiodor, u svojim pismima hvali pokrajinu poradi rodnosti i bogatstva plodovima zemlje.