Η ΕΙΚΩΝ Η ΚΑΛΗ

Abstract

Prema Apijanu iz Aleksandrije Cezar je tijekom trijumfa g. 46. pr. Kr. dao u hram Venere Roditeljice u Rimu postaviti lijep Kleopatrin lik koji u piščevo vrijeme još ondje stoji. Dion Kasije u opisu Oktavijanovih trijumfa 29. pr. Kr. spominje zlatnu Kleopatru koja se u njegovo vrijeme gleda u Afroditinu hramu. Razlike između dvaju izvora izazivaju proturječna tumačenja u literaturi. Jedni tvrde da je Cezar dao postaviti zlatan Kleopatrin kip u hram Venere Roditeljice. Drugi tumače da je kip onamo iz egipatskoga plijena dao postaviti Oktavijan, a Apijan je greškom Cezaru pripisao Oktavijanov čin. Analiza pokazuje da oba autora pišu kao očevidci. Apijanov je iskaz precizan i pomaže da se razumije Dionov. Kad se povežu, može se zaključiti da je Cezar uz kultni kip Venere Roditeljice dao postaviti Kleopatrin kip za koji se u 2. st. kršć. ere smatralo da stoji u izvornome obliku. Jedan ga je očevidac držao lijepim, drugi svjedoči da je blistao zlatom. Kip je postavljen kad je moćni par imao potomka i bio na vrhuncu moći. Morao je biti doličan rimskome svetištu kako bi pridonio propagandnim učincima julijevskoga sakralnoga kompleksa. Ptolemejska tradicija u prikazivanju članica vladarske kuće i popularnost Izidina kulta u Rimu nudile su model: helenističku Izidu ili Izidinu svećenicu s Kleopatrinim licem koja se mogla tumačiti kao Venerina štovateljica ili Veneri srodna božica. Odnos Rimljana prema Kleopatri i Egiptu, Izidi i njezinome kultu je varirao, no kip je opstao kao dio najranijega postava u hramu koji je bio sveto mjesto carske vlasti. U Apijanovo i Dionovo doba Izidin je kult općeprihvaćen. Slični su kipovi brojni, pa se onaj iz hrama Venere Roditeljice naziva imenom Kleopatre po čijemu se portretu razlikuje od ostalih.