Ranosrednjovjekovna toponimija splitskog poluotoka

Abstract

Na temelju ranosrednjovjekovnih toponimijskih potvrda sa Splitskog poluotoka autor istražuje toponimijske slojeve i načine prilagodbe tih toponima likovima koji su danas u hrvatskome jeziku, a zbile su se u prvim stoljećima hrvatske doseobe. Autor se bavi toponimima predrimskog podrijetla, rimskim predijalnim toponimima i drugim romanskim toponimima koji su vrlo rano prilagođeni hrvatskome jeziku. Posebno istražuje hagionime koji su od romanskog pridjeva santu i svetačkog imena, koje prepoznaje u hrvatskim likovima. Propitkuje dosadašnje etimologije ojkonima Split i hiperkorektnog oblika Spljet, koji su neki jezični čistunci nametali Splićanima, srećom neuspješno, početkom 20. stoljeća.