Zadarska biskupija u okviru Splitske metropolije od 805. do 1154. godine

Sažetak

Autor raspravlja utjecaj političkih odnosa na definiranje crkvenih jurisdikcijskih područja i u tome sklopu status i razvoj zadarske biskupije u razdoblju od 9. do sredine 12. stoljeća. Za polaznu poziciju rasprave autor uzima činjenicu da je kroz cijelo ranosrednjovjekovno razdoblje teritorij zadarske biskupije u kopnenom dijelu ostao ograničen na uski pojas gradskoga zaleđa. Takvo se stanje izvodi iz razvoja političkih i crkvenih prilika na širem istočnojadranskom prostoru u 9. i na početku 10. stoljeća. Ističe se, s jedne strane, da je širenje jurisdikcijskoga područja zadarskog biskupa prvotno bilo zapriječeno organizacijom ninske biskupije. S druge se strane upozorava i na stanje u vrijeme obnove crkvene organizacije na splitskim sinodima 925. i 928. godine. U takvu se sklopu razmatraju okolnosti koje su dovele do toga da je Zadar još od mira sklopljena u Aachenu 812. godine zadržao autonomnu poziciju u odnosu na vlast hrvatskoga vladara. Kao rezultat takvoga razvoja prilika uobličuje se zasebno političko područje, u suvremenim vrelima poznato kao provincia Jadertina, čije se granice poklapaju s crkvenom jurisdikcijom zadarskoga biskupa. Autor upozorava na drugačiju sudbinu Splita, kojega su do kraja 9. stoljeća hrvatski vladari već u potpunosti stavili pod svoj nadzor, što će se pokazati čimbenikom od ključne važnosti pri definiranju metropolijskoga sjedišta crkvene organizacije Hrvatskoga kraljevstva. Uklapanje grada u sustav vlasti i uprave hrvatskoga kralja omogućit će splitskome nadbiskupu širenje jurisdikcijskoga područja u duboko zaleđe. Ista pozicija Trogira dovela je do toga da je u trenutku stvaranja trogirske biskupije jurisdikcijsko područje novoga biskupa također obuhvatilo razmjerno široko područje u zaleđu grada. U zaključnim se razmatranjima obrazlaže zašto političke mijene druge polovice 11. stoljeća nisu više mogle utjecati na promjenu davno uspostavljenoga stanja.