Slika kao polje introspekcije
DOI:
https://doi.org/10.15291/ars.2764Ključne riječi:
niz, znak, nereferencijalnost, nervatura, samoanaliza, psihogram, psihički seizmograf, poliptih, serijalnost, neuralgičnost, eksatničnostSažetak
Opus Sunčanice Tuk čine pulsirajuće, nemirne fakture, koju čine u nizove sistematizirani okomiti, uvijek različiti potezi, iz kojih se, zbog njihove nervature i pulsiranja, nerijetko cijedi boja. Njezin je opus uistinu suptilna i kultivirana samoanaliza, sublimni psihogram, nešto što autoričino duševno stanje pretvara u neposredan ljudski trag, pogodan, kako kaže slikarica, „za najdublje kontemplativno poniranje” u tajne njezina nedvojbeno duhovno bogata bića, za očitovanje njezine složene psihičke konstelacije i duševnih tenzija, neuralgičnosti, ne kažemo drame koju autorica, čini nam se, sveudilj proživljava. Više solilokvij nego dijalog sa svijetom, šifrirani i maskirani jezik, dvosmislenost, nedorečenost, govor u natuknicama koje neće svatko razumjeti, ipak potresu i isprovociraju motritelja.Preuzimanja
Nema statistike
Preuzimanja
Objavljeno
28.12.2018.
Broj časopisa
Rubrika
Esej