Iskazi o ljudskom opstanku u škrtu i surovu podneblju
zapis o kiparstvu Ksenije Kantoci
DOI:
https://doi.org/10.15291/aa.4075Ključne riječi:
apstrahiranje, redukcionizam, jezgrovitost, Dalmatinska zagora, arhetipizacija, ženska figura, feminina osjećajnost, primarnost, empatija, solidarnost, drvoSažetak
Kiparica je 1954. posjetila Dalmatinsku zagoru, zavičaj svojeg supruga slikara Frane Šimunovića i potvrđuje se kao lucidan promatrač zbilje, sposobna na jedinstven, uvjerljiv i sugestivan način motritelju prenijeti autentičnu i realističnu sliku toga jedinstvenog podneblja. Opisivala je „vlašku” svakodnevicu i njihove „koncentrirane muke”, nakon čega smo postali svjesni sublimacije tog kraja, njegove egzotike, civilizacije i kulture. Počinje proces sve dubljeg slijeganja i identifikacije njezina kiparskog i ljudskog morala, stvaralačkog kapaciteta s tvrdoćom, oskudnošću i imanentnom, monumentalnom arhaičnošću „vlaškog” podneblja. Taj prvi posjet bio je prijelomni trenutak koji će odrediti smjer širenja i produbljivanja autoričina kiparskog izričaja. Ona interpretira taj svijet iskreno, intuitivno i slobodno, istodobno mijenjajući svoj izraz.
Preuzimanja
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca

Ovo je djelo licencirano pod Creative Commons Attribution-ShareAlike 4.0 Međunarodna licenca.
"Ars Adriatica" je časopis u otvorenom pristupu. Sadržaj je u cijelosti besplatno dostupan danom objave na mrežnim stranicama Hrčka. Korisnici smiju čitati, preuzimati, kopirati, distribuirati, tiskati, pretraživati ili stavljati poveznice na materijal te ga mijenjati ili koristiti na druge zakonite načine, uz obavezno citiranje izvornika, sukladno CC BY 4.0 licenci.