Dvije Nerijeve vješte ikonografske interpretacije biblijskoga teksta

Sažetak

Nerijev inicijal D(e ventre matris mee…) iz graduala D kod zadarskih franjevaca u literaturi je pogrešno interpretiran, a sam je minijaturist ocijenjen kao loš ikonograf. Naime, L. Mirković nije prepoznao da su u tom inicijalu istodobno prikazana dva povezana događaja iz Lukina evanđelja, Navještenje Zahariji (Lk, 1, 5–25) i Rođenje Ivana Krstitelja (Lk, 1, 57–66). Autor, naprotiv, smatra da je Nerije neobično vješt u prevođenju liturgijskog teksta u likovni jezik. To dodatno argumentira analizom Nerijeva ostriška u British Library na kojem su prikazani Krist i apostol te krvnik koji odvodi ovcu na klanje. Do sada nije ponuđeno ispravno tumačenje ovog prizora. Autor zaključuje da je to likovna interpretacija prvog responzorija nokturna na Veliku subotu. Preuzet je od Izaije (53/7), a glasi: Sicut ovis ad occisionem ductus est et, dum male tractaretur non aperuit os suum, dakle: „Ko jagnje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što je strižu nije otvorio usta svojih". Nerije je inzistirao na prikazu Kristove šutnje, a to uspijeva time što u scenu uvodi apostola koji uspostavlja dijalog s krvnikom čime se naglašava Kristova šutnja. Krist se pritom nastoji udaljiti od događaja, pa mu je okrenut leđima. Ipak, okreće glavu unatrag prepoznajući u ovci vlastitu sudbinu, prihvaćajući je bez riječi.