Glavni oltar u crkvi Male braće u Dubrovniku i njegov predložak u Anconi te crtica za slikara Antonija Belluccija i kipara Giuseppea Mariju Mazzu

Autor(i)

DOI:

https://doi.org/10.15291/ars.4641

Ključne riječi:

Celio i Giovanni Toschini, Dubrovnik, Ancona, barokna skulptura, Antonio Bellucci, Ljubljana, Giuseppe Maria Mazza, Venezia, Il Redentore

Sažetak

Mramorni glavni oltar u franjevačkoj crkvi Male braće u Dubrovniku pripada najvažnijim ostvarenjima barokne altaristike u Hrvatskoj. Podignuli su ga 1712. – 1713. majstori Celio i Giovanni Toschini. Oltar dosad nije bio kontekstualiziran s obzirom na naručitelja, specifičnu tiplogiju te izrazit scenografski smještaj u crkvi. Sagrađen je zaslugom dubrovačkog franjevca Francesca Caffarellija koji se 1711. vratio u domovinu nakon službe u samostanu San Francesco ad Alto u Anconi. Za njegova su boravka u tom samostanu braća Toschini 1706. – 1707. sagradila glavni oltar kao okvir slavnoj Tizianovoj Pali Gozzi, a u 19. stoljeću preseljen je u crkvu San Domenico u Anconi. Upravo je taj oltar poslužio kao predložak za onaj dubrovački. U drugom se dijelu teksta slikaru Antoniju Bellucciju pripisuje maleno platno s temom Pietà iz privatne zbirke u kojem se može prepoznati model ili uspomena za istoimeno majstorovo djelo naslikano neposredno prije 1694. za oltar Jakoba Schella von Schellenburga u nekadašnjoj franjevačkoj crkvi u Ljubljani. Konačno, kiparu Giuseppeu Mariji Mazzi pripisuje se terakotni kip sv. Grgura pape u Musei Civici u Trevisu u kojem se prepoznaje glineni model plaćen skulptoru 1705., a prema kojem je izliven istoimeni brončani kip na glavnom oltaru u bazilici Il Redentore u Veneciji.

Preuzimanja

Nema statistike

Preuzimanja

Objavljeno

12.02.2025.

Broj časopisa

Rubrika

Izvorni znanstveni članak