Fitofil Matisse

Autor(i)

DOI:

https://doi.org/10.15291/ars.4647

Ključne riječi:

Henri Matisse, fitofilija, multifokalnost/širenje, vegetativna duša, arabeska, boja

Sažetak

Ovaj ogled nastoji otkriti vegetalne i vegetativne sile na kojima počiva stvaralački postupak Henrija Matissea, obrazlažući da se fitofilija odrazila na svaki aspekt njegova slikarskog postupka. Oslanjajući se na umjetnikove iskaze i šira filozofska promišljanja biljnog života, autor postavlja četiri ključne i tijesno povezane tvrdnje. Kao prvo, Matisseov pristup motivu podrazumijeva poniranje u nesvjesno, vegetativno umno stanje, u kojem se opaženi entiteti pojavljuju kao strujenja vegetalnih energija, a ne kao čvrste stvari. Ovo umno stanje ostvaruje se kroz kumulativni čin slikanja i crtanja, zbog kojeg Matisseova djela postaju pupajući piktoralni sklopovi. Kao drugo, matiseovska kompozicija podrazumijeva vegetalnu organizaciju koju karakteriziraju multifokalnost, kromatski intenzitet i prostorno širenje. Uz to, zahvaljujući svojemu biljolikom nadimanju i dilataciji, njegova djela umirujuće djeluju na promatrača i bude njegovu vegetativnu dušu. Konačno, u ovom ogledu Matisse se ne prikazuje samo kao slikar čija djela nastanjuju vegetalni oblici, već kao fitozof čije duboko poznavanje biljnog života prožima i oblikuje sve konstruktivne elemente njegovih kompozicija.

Preuzimanja

Nema statistike

Preuzimanja

Objavljeno

12.02.2025.

Broj časopisa

Rubrika

Esej