Umjetnost kao ekozofija

Hibridne prakse u ekološkoj integraciji

Sažetak

Teza ovog rada počiva na tome da suvremene hibridne umjetničke prakse teže transformaciji svoje svrhe k održavanju ravnoteže između političkih i ekoloških infrastruktura, čineći tako društvena i pitanja životne sredine uočljivim i zagovarajući načine ljudskog postojanja u integrativnom odnosu sa svojim okruženjem. U doba koje se suočava s razornim posljedicama tehnološkog razvoja, zloupotrebom znanosti u svrhu profita i antagonizmima ekonomske dinamike, umjetnička djela predlažu alternativne i raznovrsne načine postojanja unutar kolektiva, u pokušaju da rekonfiguriraju veze između ljudske subjektivnosti i vanjskog svijeta. Odabrana studija slučaja za ovaj tekst umjetnički je projekt s nazivom Suočavanje s vegetalnom drugošću: Fitoteratologija čiji je autor Špela Petrič. Dva argumenta na koja se ovaj rad fokusira jesu koncept ekozofije Félixa Guattarija kao okvir za hibridne umjetničke strategije i argument Donne Haraway iz knjige When Species Meet o potrebi da se destabiliziraju tradicionalne hijerarhije moći među vrstama. Cilj ovog rada jest pokazati kako umjetnost ima moć da destabilizira antropocentrične perspektive. U tekstu se rabi transdisciplinarni pristup, a primijenjene su istraživačke metode: analiza, sinteza, opservacija i komparativna analiza tekstova.