Instalacija "K 19" Zlatka Kopljara - upis etičkog koncepta u prostor

Sažetak

Recentno oblikovana, prostorna instalacija „K 19“ likovnog umjetnika Zlatka Kopljara postavljena u urbanoj jezgri Zagreba, smislom je i sadržajem upućena na spomen žrtvama holokausta. Instalacija se sastoji od pet skulptura izrađenih od cigala, prvotno korištenih za gradnju zidova logora u Jasenovcu, a potom za gradnju stambenih objekata nakon rata. Iste su cigle danas, korištene kao materijal za oblikovanje skulptura, postavljenih na standardiziranim postamentima građevinskih Euro-paleta. Slagane u horizontalnim nizovima, tvore vertikalne blokove neujednačenih gornjih bridova, organizirajući pri tom fragmente fiktivne cjeline u polukružni prostorni prsten spomeničkog karaktera. Polazeći od zapažanja da opisani rad određenu povijesnu situaciju dokumentira neprikazivim narativom, nastoji se pokazati kako time nije iznevjerena narav medija u kojem se djelo pokazuje. Teorijska se argumentacija izvodi iz različitih interpretativnih strategija koje se bave sidrenjem kulturnih reprezentacija u djelu, kao da su upis etičkog koncepta u prostor. Ukazuje se na postupke kognitivnog mapiranja u zadanim okvirima moralnih geografija, na spregu kontingencije i konceptualizacije baštinjenja, te na mnemopoetički perspektivizam i intersubjektivni karakter srodnih reprezentacija. Podražavanjem susreta „viđenog i pročitanog“, kao „vidljivog i iskazanog“, nastoji se ukazati na efekte fikcionalizacije i teatralizacije u djelu, koji ne urušavaju aspekte svjedočenja (minule) stvarnosti, već joj pomažu pri-kazati se u komunikaciji sa svijetom. Premda se nedovršene ili urušene zidove skulptura instalacije „K 19“ može interpretirati u kontekstu čitavog niza „promjenjivih atmosfera svjetova umjetnosti“, u zaključku se ukazuje da je sam autor, pripisujući svojstva formi, uspješno strukturirao sadržaj svoga djela, učinivši neprikazivo vidljivim.