Prilozi ranom opusu Giovannija Bonazze u Kopru, Veneciji i Padovi te bilješka za njegove sinove Francesca i Antonija

Autor(i)

  • Damir Tulić Odsjek za povijest umjetnosti, Sveučilište u Rijeci

DOI:

https://doi.org/10.15291/ars.937

Ključne riječi:

Venecijanska skulptura, 17. i 18. stoljeće, mramor, drvo, Michele Fabris detto l'Ongaro, Giovanni Bonazza, Francesco Bonazza, Antonio Bonazza, Venecija, Padova, Kopar, Ugljan

Sažetak

Stilske su mijene u opusu nekog kipara za istraživače podjednako izazov i izvor nedoumica. To se posebno može primijeniti na istraživanje i pokušaj prepoznavanja mladenačkih radova određenog majstora u trenutku kada su još jaki utjecaji njegova učitelja. Također, nedovoljno iskustvo u svladavanju složenijih skulptorskih zadatka za majstora na početku karijere, često onemogućuje ispravnu valorizaciju njegova djela. Međutim, pojam mladenačkih ostvarenja u opusima kipara djelatnih u Veneciji Sei i Settecenta treba se uzeti s oprezom. Naime, za većinu su majstora slabo poznati njihovi učitelji, a još slabije djela iz razdoblja kada su sigurno već bili samostalni majstori, odnosno tijekom njihovih dvadesetih i tridesetih godina. Slična se situacija mogla sve do nedavno zamijetiti i u ranom opusu kipara Giovannija Bonazze (Venecija, 1654. – Padova, 1736.) budući da je arhivski najranije zabilježen 1684. kada je kipar imao već trideset godina. Iscrpnim proučavanjem cjelokupnog Giovannijevog opusa, Simeone Guerriero s pravom je predložio da bi potpisani reljef s prikazom Navještenja iz župne crkve Svetog Mateja u Dobro-ti u Boki Kotorskoj trebalo smatrati najranijim kiparevim djelom nastalim oko 1679. godine, kada kipar kleše i dvije Sibile te putta nad ulaznim portalom venecijanske crkve Santa Maria del Giglio.

Preuzimanja

Nema statistike

Reference

Preuzimanja

Objavljeno

01.01.2015.

Broj časopisa

Rubrika

Izvorni znanstveni članak