Klimentovska tradicija u makedonskoj srednjovjekovnoj pismenosti (u prigodi 1100. obljetnice smrti Klimenta Ohridskoga)

Sažetak

Predmet istraživanja u ovome radu jesu jezična obilježja (fonetsko-pravopisna, morfosintaktička i leksička) makedonskih crkvenoslavenskih tekstova iz razdoblja XII. – XV. stoljeća koji su povezani s djelatnošću Ohridske (Klimentovske) književne škole. Izdvajaju se osobitosti koje su poznate i drugim redakcijama crkvenoslavenskoga jezika, ali i one koje su svojstvene isključivo makedonskim tekstovima (vokalizacija jerova ú > о, ü > å, denazalizacija © > а, ó, ú). Najstarijim su ohridskim rukopisima svojstveni brojni arhaizmi, čuvanje grecizama itd., a poveznice s ćirilometodskim razdobljem i jezična arhaičnost odražavaju se i u kasnijoj makedonskoj ćiriličnoj pismenosti. Analiza potvrđuje razvoj fonetsko-pravopisnoga sustava (vokalizacija jerova, miješanje nazalnih vokala i denazalizacija kao odraz starije dijalektalne diferencijacije, upotreba ı, zamjenjivanje û i è, ograničena upotreba prejotiranih vokala, vokalska sažimanja, čuvanje epentetskoga л, otvrdnjivanje konsonanata i promjene u konsonantskim skupinama); promjene u imenskome sustavu koje su rezultirale pojednostavnjivanjem sintеtičke deklinacije i nastankom prijedložno- padežnih konstrukcija za izražavanje sintaktičkih odnosa; supostojanje arhaičnih glagolskih oblika i inovacija nastalih pod utjecajem jezične sredine; jezična obilježja koja proizlaze iz usklađivanja stanja u narodnome govora i starije književne tradicije. Čuva se također arhaični leksički sloj kao dio ćirilometodskoga nasljeđa, ali se potvrđuju i leksičke varijante koje odražavaju specifičan karakter makedonske redakcije; prikazane su također i određene rječotvorne tendencije.