Standard naš svagdašnji

funkcionalni stilovi i jezici u suvremenoj hrvatskoj jezičnoj zajednici

Sažetak

Rad preispituje Silićevu klasifikaciju funkcionalnih stilova i njihov odnos prema standardnom jeziku. Razmatraju se nazivi koji se u toj klasifikaciji koriste, s posebnim osvrtom na “književnoumjetnički funkcionalni stil” i “razgovorni funkcionalni stil”. Preispituje se raslojavanje funkcionalnih stilova u suvremenoj hrvatskoj jezičnoj zajednici, i to uz pretpostavku (na tragu pitanja “Govore li Hrvati hrvatski? koje je inspirirano podnaslovom “Govore li Senegalci senegalski?” iz Škiljanova Govora nacije (2002)”) da se, zbog različitih komunikacijskih potreba, ne služe svi govornici svim funkcionalnim stilovima te da su većini govornika najpoznatiji i u svakodnevnoj komunikaciji najbliži razgovorni i publicistički stil. U cilju doprinosa rješavanju jezičnih nedoumica u standardu i njegovim stilovima, kao i u razlikovanju standarda i nestandarda, predlaže se shematska redefinicija funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika, uključujući njihova preklapanja, suodnose i nazive, kao i odnos prema nestandardnim idiomima. Osuvremenjena shema razlikuje termine “funkcionalni stil”, koji pripada standardu, i “jezik”, koji označava idiome koji pripadaju nestandardu, pa se predlaže uvođenje pojmova “književni jezik” i “razgovorni jezik” za dva idioma koja jednim svojim dijelom izlaze iz domene standardnoga jezika. Predložena klasifikacija negira postojanje „književnoumjetničkoga funkcionalnog stila“, već ga, vodeći se dosadašnjim kritikama toga stila kao sastavnoga dijela standardnoga jezika, proširuje na “književni jezik” koji služi kao “podloga” svim standardnim i nestandardnim idiomima. Predložena shema ostavlja dovoljno prostora za uvođenje i sistematizaciju žanrova, podstilova i međustilova koji su već obrađeni u literaturi.