Neopikarski elementi u romanu Vjetrogonja Babukić i njegovo doba Miljenka Jergovića
DOI:
https://doi.org/10.15291/csi.4302Ključne riječi:
neopikarski roman, pikarski roman, Jergović, M., Vjetrogonja Babukić i njegovo dobaSažetak
Miljenko Jergović u podnaslovu romana Vjetrogonja Babukić i njegovo doba (Zagreb, 2021.) naveo je i njegovu žanrovsku odliku: pikarski roman. U ovom se radu problematizira žanrovsko određenje romana prisutno u naslovu i utvrđuje se da je roman primjer neopikarskog romana u hrvatskoj književnosti. U romanu se iznose dogodovštine vjetrogonje Babukića koje proživljava na putovanjima avionima i na aerodromima koji su postali njegov jedini dom. Tijekom razvoja priče, pripovjedač pažljivom čitatelju upućuje niz metatekstualnih signala putem kojih upozorava na brojne priče u priči, tematizira priču i vrijeme u romanu te problematizira pitanje žanra. U djelu je prisutno modernističko oblikovanje narativne kategorije vremena u kojem se odstupa od žanra pikarskog romana. Na koncu romana vidljivo je da se radi o transcedentalnom putovanju vjetrogonje Babukića. Ovaj neopikarski roman povezuje dvije naizgled oprečne karakteristike teme u djelu. Prva tema odnosi se na potrebu za očuvanjem individualnog integriteta pojedinca u romanu, a druga se očituje u snažnoj sklonosti prema intelektualističkoj introspekciji koja je odlika neopikarskog romana.
