Prijeglas i disimilacija u muškim imenima i apelativima posuđenima iz stranih jezika koji završavaju na -ej

Sažetak

Rad se bavi prijeglasom i disimilacijom u muškim osobnim imenima a-sklonidbe koja završavaju na nepčanik j kojemu prethodi otvornik e. Kao primjer poslužila su imena stranoga podrijetla Matej, Sergej, Aleksej, Tomej, Andrej, Ptolemej, Pompej, Tezej koja u I jd. dobivaju oblični nastavak -em, a posvojni se pridjev od tih imena izvodi sufiksom -ev. Normativni priručnici donose pravila disimilacije i prijeglasa za opće imenice, ali ne i za osobna imena. Uobičajeno je u uporabi da se u osobnim muškim imenima koja završavaju na palatal prijeglas provodi uvijek, bez obzira na otvornik e koji prethodi palatalu, a koji kod jednosložnih i dvosložnih općih imenica obično zahtijeva disimilaciju. Dakle, disimilacije u pravilu nema kod navedenih osobnih imena. Ta je jezična situacija, u kojoj ne dolazi do disimilacije unatoč pravilu, uspoređena s pojavom prijeglasa i disimilacije u apelativima posuđenima iz stranih jezika koji također završavaju na -ej. Naime, iako se prilično sustavno provodi pravilo da zbog disimilacije ili razjednačivanja ne dolazi do prijeglasa kada palatalu prethodi otvornik e, u nekim slučajevima čak i kod apelativa nije tako (npr. sprej > sprejem, temelj > temeljem). Za potrebe istraživanja stoga je oblikovan upitnik s 21 muškim imenom ili apelativom na -ej s ciljnim oblikom u I jd., jednim posvojnim pridjevom u N jd. te trima primjerima osobnih imena koja u I jd. završavaju na -om. Prikupljeni su odgovori raščlanjeni s obzirom na (ne)provođenje prijeglasa i disimilacije te je utvrđeno da ispitanici u zadanim primjerima primjenjuju prijeglas, dok disimilaciju u dvosložnim riječima provode mnogo rjeđe.