O naglasku tipa pònos

Sažetak

Područje akcentologije hrvatskoga standardnog jezika u nekim dijelovima nije sređeno i zbunjuje ne samo „obične” jezične korisnike nego i jezične stručnjake. Rad je prilog utvrđivanju naglasne norme imeničkih tvorenica nultim sufiksom. Cilj je rada pratiti širenje sekundarnoga dugouzlaznog naglaska tipa pónos, pródor na račun izvornoga kratkouzlaznog naglaska tipa pònos, pròdor u jednojezičnim rječnicima hrvatskoga jezika te na temelju usporedbe kodificiranoga i verificiranoga naglaska prepoznati razvojne tendencije hrvatskoga standardnojezičnog naglašavanja u korpusu predmetnih tvorenica – dvosložnih izvedenica muškoga roda nultim sufiksom od glagolā izvorno kratkih prefiksa. Pokazuje se da opstojnost kratkouzlaznoga naglaska u jednojezičnim rječnicima nije ugrožena, ali ne čuva se tako dobro kao u starijim, dvojezičnim rječnicima; često je kolebanje između dvaju uzlaznih naglasaka te dubliranje zbog analoških utjecaja (npr. dòpis i dópis prema zápis). Neusklađenost rječnikā upućuje na to da se radi o procesu koji je u tijeku. Ispitivanjem stanja u standardnoj zapadnonovoštokavskoj izgovornoj praksi utvrđeno je da je dugouzlazni naglasak u ekspanziji i potiskuje kratkouzlazni: pogotovo kod izvedenica s određenim prefiksima (do-, po-, pro-), u novijim tvorenicama od kojih su mnoge stručni nazivi (npr. dópis, pógon, prómet, úred). U izboru između kodificiranoga naglaska i naglaska koji je ustaljen u standardnoj zapadnonovoštokavskoj izgovornoj praksi prednost bi trebalo dati tomu drugom.