Znanje i gledanje u konceptualnoj metafori

Sažetak

Od Aristotela promatrana kao jezična figura, ukras stanovite vrste strogo ograničen na područje poetike i retorike, metafora proživljava svojevrsnu renesansu unutar područja kognitivne lingvistike i teorije konceptualne metafore. Pokazalo se kako metafora nije ukras nego upravo nešto fundamentalno bez čega jezik i mišljenje zapravo ne mogu. Metaforički jezični izrazi tek su površinski odrazi, odnosno manifestacije konceptualnih metafora u našem umu. Sustav konceptualnih metafora strukturira naš svakodnevni konceptualni sustav na temelju kojega se odvija razumijevanje. Koncepti koji upravljaju procesima mišljenja nisu samo stvar intelekta, nego utječu na naše svakodnevno funkcioniranje do najsitnijih pojedinosti. Koncepti strukturiraju što percipiramo, kako se snalazimo u svijetu u kojemu živimo, kako se odnosimo prema drugim ljudima i slično, pa su stoga način na koji mislimo, ono što doživljavamo i ono što svakodnevno činimo u mnogočemu pitanje metafore. Na primjeru leksema jasan i frazema (za)mazati oči ukazali smo na konceptualnu vezu znanja i gledanja, odnosno na konceptualnu metaforu ZNATI JE VIDJETI, koja rasvjetljava nerazdvojnu povezanost znanja s gledanjem i (djelomično) način mišljenja i djelovanja modernoga čovjeka, čime smo utvrdili da je metafora jedan od temelja funkcioniranja jezika te da je mišljenje duboko prožeto metaforičkom strukturom.