„Nisi ubojica, ali gotovo ga možeš razumjeti”

prepoznavanje kod hrvatskih neprofesionalnih čitatelja u romanu Zločin i kazna

Sažetak

Kvalitativno istraživanje o pamćenju književnosti na uzorku od 650 ispitanika pokazalo je da neprofesionalni čitatelji u Hrvatskoj najčešće svrstavaju roman Zločin i kazna Dostojevskoga među najdojmljivija književna djela koja su pročitali. Cilj je rada na temelju njihovih iskaza kontekstualizirati i protumačiti tu činjenicu, s fokusom na fenomen prepoznavanja. Pojam „prepoznavanje” preuzet je iz teorije Rite Felski koja ukazuje na to da se čitatelj prepoznaje i kroz sebi poznato i kroz ono što smatra stranim, ali razumljivim, pri čemu dolazi do promjene perspektive i etičke refleksije. U tom se vidu Zločin i kazna pokazuje pogodnim djelom za prepoznavanje jer je protagonist građen po principima „antinomije” (Rowe) i „polifonije” (Bahtin) zbog čega oslikava emocionalnu ambivalentnost i etičke nedoumice kakve širok krug čitatelja može prepoznati. Zaključno, dugotrajna prisutnost naslova u obveznoj lektiri i prepoznatljivi obrasci kriminalističkoga žanra čine Zločin i kaznu široko i rado čitanim djelom, no prepoznavanje i etička refleksija čine čitanje ovog romana upečatljivim i formativnim.